Zdeslav Turić rođen 27. kolovoza 1969. u Zagrebu, od oca Marka (iz Župe,) i majke Gordane, rođene Sulić. Otac mu je bio liječnik, a majka saborska zastupnica. Zdeslav je imao jednu sestru (Dubravka, 1973.) i dva brata (Hrvoje 1979. i Borna 1987.). Osnovnu je školu i gimnaziju završio je u Zagrebu, gdje je na Pravnom fakultetu studirao pravo.
U obranu Hrvatske uključuje se na samom početku agresije na Domovinu. Djelatnik je MUP-a a nakon toga je pripadnik Postrojbe za posebne namjene MUP-a i MORH-a. Nije bio oženjen.
Život junački gubi u bojovnim djelatnostima 1. kolovoza 1991., braneći Hrvatsku kraj Miranja Donjeg (Benkovac), u svojoj 22. godini života. Prvi je dragovoljac iz Zagreba, koji je u Domovinskom ratu darovao život Hrvatskoj. Poginuo je zajedno sa suborcima Mirom Barešićem, Franom Bokanovićem i Milom Pandžićem.
Pokopan je, uz sve vojne počasti, 6. kolovoza 1991. na zagrebačkom groblju Mirogoj. Pogrebne je obrede, uz nazočnost brojnih svećenika, predvodio svećenik vlč. Živko Kustić. Od viteza Zdeslava oprostili su se još i gradonačelnik Zagreba Boris Buzančić i predstavnik mladeži grada Zagreba i njegov prijatelj Domagoj Lončar.
Mario Luetić rođen je 3. travnja 1967. godine u Župi (općina Imotski) od oca Jure (Juroslava) i majke Ane (Anke), rođene Turić. Otac mu je bio profesionalni vozač, a majka domaćica. Nije bio oženjen. Mario je imao dva brata (Bruna 1965. i Antu 1969.). Osnovnu školu pohađao je u Župi i Vrgorcu a Gimnaziju u Splitu. Diplomirao je na Fakultetu za brodogradnju u Zagrebu. Kao jedan od najboljih studenata dobitnik je dekanove nagrade na istom fakultetu.
U obranu Domovine dragovoljno se uključuje početkom ožujka 1992. kao pripadnik 115. brigade HV. Prelazi u redove slavne 4. gardijske brigade iz Splita gdje stječe slavu jednog od najboljih topnika u HV. Samohotkom „Raga“ zahvaljujući svojim preciznim izračunima uništio je mnoga četnička uporišta na dubrovačkom bojištu. Nemiran duhom i željan više borbenih akcija prelazi u Postrojbu za specijalne namjene a nakon toga u redove Bojne Zrinjski. Sudionik je mnogih znanih i tajnih operacija HV i jedan je od istinskih heroja Domovinskog rata. Život je junački se boreći izgubio 22. studenoga 1993. u akciji uništavanja neprijateljskog uporišta na Južnom bojištu.
Pokopan je uz sve vojne počasti 24. studenoga 1993. na mjesnom groblju kod crkve Sv. Ivana Krstitelja u Župi. Svetu misu i pogrebne obrede predvodio je, uz nazočnost brojnih svećenika, mjesni župnik don Ivan Babić. Od viteza Marija oprostili su se, u ime rodnog mjesta, bojnik dr. Davor Luetić, načelnik općine Zagvozd Boženko Dedić, te njegov zapovjednik i zapovjednik Bojne „Zrinjski“ pukovnik Miljenko Filipović.
Viktor Lizatović – Vito rođen je 19. travnja 1968. u Župi (općina Imotski), od oca Marijana i majke Karmele (Jasminke), rođene Radić. Otac mu je bio umirovljenik - invalid II. svjetskog rata, a majka domaćica. Viktor je imao jednu sestru (Katicu, rođena 1966.). Osnovnu školu završio je u Župi, a srednju školu u Vrgorcu. Nije bio oženjen.
Dragovoljno se uključuje u obranu Domovine od srpsko-crnogorske agresije, 16. listopada 1991. kada postaje pripadnikom specijalne postrojbe BATT, PU splitsko - dalmatinske županije. Sudjelovao je u svim operacijama HV prošavši sva bojišta diljem Hrvatske.
Život je izgubio u zoru, 4. kolovoza 1995. godine ispod Sv. Roka na planini Velebit, u svojoj 28. godini, kao prva žrtva operacije „Oluja“, kojom je narednih dana oslobođena okupirana Hrvatska.
Pokopan je uz sve vojne počasti, na groblju kod crkve Sv.Ivana u Župi.
Uz nazočnost brojnih svećenika, svetu misu i pogrebne obrede predvodio je mjesni župnik, don Ivan Babić. Od viteza Viktora oprostili su se u ime mještana Župe župnik don Jure Sokol i Tihomir Luetić. Biranim riječima od Vite su se oprostili načelnik općine Zagvozd Boženko Dedić, saborska zastupnica Gordana Turić i zamjenik načelnika PU Splitsko – Dalmatinske županije Jozo Sikirica.