1 - Životna škola

Jedan mali hiperaktivni dječak pravio je okolini velike probleme. A uz sve to imao je i lošu narav. Nakon višegodišnjeg mučenja otac ga nagovori da se pokuša promijeniti. Dao mu je kutiju punu čavala i rekao mu da svaki put kad pobjesni i izgubi kontrolu nad sobom, zabije jedan čavao u ogradu.

Prvoga je dana dječak ukucao 37 čavala. Tijekom slijedećih nekoliko mjeseci on je naučio kontrolirati svoj bijes i broj zabijenih čavala se smanjivao. Otkrio je da je lakše kontrolirati svoju narav, nego zabijati čavle u ogradu.

Napokon je osvanuo dan u kojem dječak nije niti jedan čavao zabio u ogradu.

Otišao je ocu i rekao mu kako toga dana nije pobjesnio.

Otac mu je tada rekao:

Svakoga dana kada uspiješ kontrolirati svoje ponašanje iz ograde iščupaj po jedan čavao.

Dani su prolazili i jednoga je dana dječak bio u stanju kazati svom ocu da je izvadio sve čavle. Otac je uzeo sina za ruku i odveo ga do ograde.

Tada mu je rekao:

Dobro si to uradio, sine moj, ali pogledaj sve te rupe u ogradi. Ograda više nikad neće biti ista.

Kada u bijesu kažeš neke stvari, one ostavljaju ožiljak, kao što su ove rupe u ogradi.

Možeš čovjeka ubosti nožem i izvući nož i poslije toga nije važno koliko puta kažeš da ti je žao, rane ostaju. Verbalna rana je isto toliko bolna kao i fizička.

Pouka:

Prijatelji su zaista vrlo rijedak dragulj, oni čine da se smiješiš, ohrabruju te da uspiješ u nečemu, oni su spremni da te saslušaju, da podijele tvoju bol, imaju lijepe riječi za tebe i uvijek im je srce otvoreno za tebe. Poštuj to.

2 - Tegla kiselih krastavaca i šalica kave

Kada vam se učini da gubite kontrolu nad svojim životom, kada 24h na dan nije dovoljno, sjetite se tegle kiselih krastavaca... i kave.

Profesor je stajao pred grupom studenata na satu filozofije i držao neke predmete iza sebe. Kada je sat počeo, bez riječi je podigao veliku, praznu teglu kiselih krastavaca, stavio je na katedru i napunio lopticama za tenis. Potom je upitao studente da li je tegla puna. Složili su se da jest.

Zatim je profesor podigao kutiju punu kamenčića i sipao ih u teglu. Blago ju je protresao. Kamenčići su se otkotrljali u prazan prostor između loptica.

Tada je ponovo upitao studente je li tegla puna.

Opet su odgovorili da jest.

Sljedeća kutija koju je profesor uzeo bila je puna pijeska. Kada ga je sipao pijesak je, naravno, ispunio sve preostale šupljine u tegli. Pitao je još jednom je li tegla puna. Studenti su skrušeno odgovorili da jest.

Onda je profesor ispod stola izvadio dvije šalice pune kave i sipao ih u teglu. Kava je natopila pijesak. Studenti su se smijali.

"Sada", rekao je profesor dok je smijeh zamirao, "želim da shvatite da ova tegla predstavlja vaš život. Teniske loptice su važne stvari u vašem životu: vaša obitelj, vaša djeca, vaše zdravlje, vaša vjera i stvari kojima se strašno predajete.

To su one stvari uz koje bi vaš život i dalje bio ispunjen i kada bi sve drugo nestalo. Kamenčići su ostale stvari koje su važne: vaš posao, vaša kuća i vaš auto. Pijesak predstavlja preostale stvari. Male stvari.

Ako napunite teglu pijeskom nema mjesta za kamenčiće i teniske loptice. Isto važi u životu. Ako potrošite sve svoje vrijeme i energiju na male stvari, nikada nećete imati mjesta za one važne stvari.

Vodite računa o stvarima koje su ključne za vašu sreću.

Igrajte se s djecom.

Nađite vremena za odlazak liječniku.

Izvedite partnera na večeru.

Ponašajte se ponovo kao da vam je 18 godina.

Uvijek će biti vremena da se očisti kuća i urade popravci.

Prvo se pobrinite za „teniske loptice“ - stvari koje su vam zaista važne. Utvrdite svoje prioritete.

Sve ostalo je pijesak."

Jedna studentica je podigla ruku i upitala što je predstavljala kava.

Profesor se nasmijao.

"Drago mi je da ste pitali. Nju sipam, da bih vam pokazao, da bez obzira koliko mislite da vam je život pun, uvijek ima prostora za šalicu kave s prijateljem."

3 - Dobro se u kamenu piše

Jednom su dva prijatelja hodala pustinjom. Tokom putovanja nešto se posvađaše te jedan prijatelj i ošamari drugoga. Ovoga to zaboli, no ne reče ništa, uze štap i napisa u pijesku: "Danas me je moj prijatelj udario!"

Nastaviše kretati se te dospješe do neke oaze u kojoj se odlučiše okupati. Onaj prijatelj koji dobi šamar, zape u blatu i poče polako tonuti u vodu i gušiti se.

Ali, spasi ga njegov prijatelj. Nakon što dođe sebi, zapisa na kamen: "Danas me je moj prijatelj spasio!"

Ovaj drugi, koji ga prethodno udari a sada spasi, iznenađeno upita: "Nakon što te udarih, pisao si po pijesku, a sada, nakon što te spasih, pišeš po kamenu. Što to znači?"

Prijatelj mu odgovori: "Kada nas neko povrijedi, sjećanje na to trebamo zapisati na pijesku da bi vjetar oprosta mogao to za tren izbrisati. Međutim, kada nam neko učini kakvo dobro, sjećanje na to moramo ugravirati u kamen, stijenu, kako taj događaj nikada ne bi bio zaboravljen."

Pouka:

Valja nam naučiti bol zapisivati u pijesku a lijepe stvari otiskivati na kamen!

Prostori ljudskog srca su maleni da bi uz milosrđe nosili i nabujalu mržnju koja kao otrov razara ljudsko biće. Treba nastojati da milosrđe u nama odnosi pobjedu, da ono bude naš trajni pratilac. To je lijek koji liječi ljudske duše i vodi ih na putove prema Božjoj milosti. Život je vrlo kratak, pa zašto ga provesti u gnjevu i otrovnoj mržnji?

4 - Vodonošina priča

Vodonoša je imao dva velika keramička vrča. Jedan vrč je imao pukotinu dok je drugi bio ispravan, i uvijek je uspijevao da prenese jednu te istu količinu vode.

Put od izvora do kuće je bio dug i uvijek je u napuklom vrču donosio polovinu sadržaja vode do kuće. Trajalo je to tako pune dvije godine, iz dana u dan.

Naravno, zdravi vrč je bio ponosan na sebe kako je do kraja uspješno ispunio obavezu, dok se siroti napuknuti vrč stidio, osjećao se poniženo i potišteno, što je uvijek ispunjavao samo polovinu obaveze.

Jednog dana nakon dvije godine obratio se vodonoši na izvoru:

- Sramota me je, jer voda kaplje iz mene na cijelom putu do kuće.

Vodonoša mu je odgovorio:

- Jesi li primijetio da cvijeće buja i napreduje samo na onoj strani na kojoj tebe nosim, a ne na strani drugog vrča? To je tako zato jer sam ja uvijek znao za tvoj nedostatak i uvijek sam te podržavao i nosio s te iste strane. Svaki dan si te biljke zalijevao, kad smo se vraćali. Dvije godine uživam u ovom prekrasnom cvijeću, i njime ukrašavam svoj stol. Da nisi takav poseban, kakav jesi, onda ni ova ljepota ne bi ukrašavala moj dom.

Pouka:

Svatko od nas ima poneku manu. Svi smo mi pomalo napuknuti vrč. Ali, ovi lomovi i mane koje su u svakome od nas, čine nam život zanimljivijim, interesantnijim i vrjednijim. Samo trebamo uvažavati svakoga onakvim kakvim jeste i gledati samo dobru stranu u ljudima.

Ne možemo biti sretni dok ne naučimo iskreno voljeti i ne nađemo svoje mjesto na svijetu. Nećemo pronaći sreću u okolini dok ne pronađemo sami sebe.

5 - Test Tri sita

U staroj Grčkoj je Sokrat bio poznat po tome, da je veoma visoko cijenio znanje. Jednog dana je veliki filozof sreo poznanika, koji mu je rekao:

- Znaš li što sam upravo čuo o tvom prijatelju?

- Samo trenutak - zaustavio ga je Sokrat.- Prije no što mi bilo što kažeš, želio bih da napraviš kratak test. Ime mu je test Tri sita

- Test Tri sita?

- Tako je - nastavi Sokrat. - Prije nego što mi govoriš o mom prijatelju, možda bi bilo dobro da razmisliš o tome što mi želiš reći i propustiš svoje riječi kroz posebna sita. Zato se i zove Test tri sita.

- Prvo sito je sito istine. Jesi li posve siguran, da je to što mi želiš ispričati, istina?

- Ne - odgovori čovjek, - U stvari, upravo sam čuo i ...

- U redu - reče Sokrat, - Dakle, ne znaš sigurno je li to istina ili nije. Probajmo s drugim sitom. Sitom dobrote. Želiš li mi ispričati nešto dobro o mom prijatelju?

- Ne, upravo suprotno...

- Znači tako - nastavi Sokrat, - želiš mi ispričati nešto loše o njemu, ali ne znaš je li to istina. No, još uvijek možeš napraviti test, na raspolaganju ti je još jedno sito. Sito upotrebljivosti. Da li će mi koristiti to što bi mi želio ispričati o mom prijatelju?

- U stvari, ne...

- Dakle - zaključio je Sokrat, - Ukoliko mi želiš ispričati nešto, za što ne znaš da li je istinito, nije dobro niti korisno, zašto bi mi uopće morao išta ispričati ?

6 - Banka sjećanja

Gospodin Ivan starac od 92 godine, malen rastom, dobro držeći i ponosan, svakog je jutra u osam sati bio kompletno obučen. Sa urednom frizurom i savršeno obrijanim licem, iako skoro sasvim slijep, danas se doselio živjeti u starački dom.

Njegova žena nedavno je umrla i time selidbu u dom učinila neophodnom.

Poslije mnogo sati strpljivog čekanja u holu doma, ugodno se nasmiješio kada su mu rekli da mu je soba spremna.

Dok je upravljao svojom hodalicom ka liftu, domaćica mu je opisivala njegovu malu sobu, sav namještaj uključujući i rolete koje su bile na prozoru.

"Sviđa mi se" rekao je sa entuzijazmom osmogodišnjaka kome su upravo pokazali novog psića.

"Gospodine Ivane, još uvijek niste vidjeli sobu, pričekajte još malo."

"To nema nikakve veze s ovim" odgovorio je. "Sreća je nešto o čemu odlučujete unaprijed. Da li će mi se sviđati soba ne zavisi od toga kako je raspoređen namještaj već kako ja rasporedim svoje misli... Već samo odlučio da mi se sviđa. To je odluka koju donosim svakoga jutra kad se probudim.

Ja imam izbor: mogu provesti dan u krevetu brojeći teškoće koje imam sa dijelovima tijela koji više ne rade, ili mogu ustati iz kreveta sretan zbog onih koji još uvijek rade.

Svaki dan je poklon, i dok su mi oči otvorene, mislit ću na novi dan i na sve sretne uspomene koje sam doživio.

Baš za ovo doba svog života. Starost je kao bankovni račun. Sa njega podižete ono što ste uložili. Moj savjet vam je da uložite mnogo sreće u banku sjećanja!

Hvala vam za vaš dio u banci sjećanja. Ja još uvijek ulažem!!"

Zapamtite pet jednostavnih pravila za sreću:

1. Oslobodite svoje srce od mržnje.

2. Oslobodite svoj um od briga.

3. Živite jednostavno.

4. Pružajte više.

5. Očekujte manje.

7 - Starac na raskrižju

Jedan je starac zasjeo na raskrižju seoskih putova. Sjedio on tako i pušio lulu. Naiđe jedan putnik pozdravi starca i upitao ga za zdravlje. Uz to upita starca o selu koje stoji na tom putu, kakvo je, jer je on krenuo u svijet da nađe mjesto gdje bi volio živjeti. Upita njega starac kakvo je bilo selo iz kojeg je došao. Putnik mu reče kako su tamo ljudi bili zli i loši, kako je selo bilo na lošoj poziciji i još puno ružnih stvari o svom bivšem selu. Starac promisli pa mu reče na to kako je i ovo selo na lošoj poziciji i da su ljudi zli i da nije ni ovo mjesto dobro za njega.

I putnik ode dalje. Sjedi tako starac kad naiđe novi putnik sa gotovo istim

pitanjem; kakvo je selo koje stoji na putu jer on namjerava da nađe novo selo za živjeti. Zapita starac i ovoga putnika kakvo je bilo selo iz kojeg je on došao, a putnik odgovori da je selo bilo lijepo, i da su ljudi bili dobri, ali da je on dobio želju upoznati još sela i još ljudi i da je zato krenuo u svijet.

Starac bez razmišljanja reče putniku da je ovo selo lijepo i da su ljudi dobri i da će mu u i ovom selu biti lijepo živjeti.

8 - Bog i čovjek

Stvori Bog magarca i reče mu: bit ćeš magarac, radit ćeš od zore do mraka, teglit ćeš na svojim leđima sve što ti stave i živjet ćeš 30 godina.

Magarac odgovori: neka bude volja Tvoja, ali zar nije 30 godina previše ? Zar ne bi bilo bolje 10 ? I Bog usliši želju i učini ga takvim.

Zatim Bog stvori psa i reče mu: bit ćeš pas, čuvat ćeš čovjekovu kuću, jest ćeš što ti ostave i živjet ćeš 25 godina. Pas odgovori: neka bude volja Tvoja, ali zar nije 25 godina previše? Dovoljno bi bilo 10. I Bog usliši želju i učini ga takvim. Onda Bog stvori majmuna i reče mu: bit ćeš majmun, skakat ćeš sa stabla na stablo, i činiti majmunarije i zabavljati ljude i živjet ćeš 15 godina. Majmun odgovori: neka bude volja Tvoja ali zar nije 15 god previše, 10 bi bilo dovoljno.

I bog mu usliši želju i učini ga takvim.

Konačno stvori Bog čovjeka i reče mu: bit ćeš čovjek, najinteligentniji stvor na zemlji. Gospodarit ćeš svijetom, i sa svime na njemu osim sa ženom, to ti nikada neće uspjeti a živjet ćeš 30 godina. Čovjek odgovori: hvala Ti Bože neka bude volja Tvoja, ali zar 30 godina nije premalo? Zar mi ne bi mogao dati 20 god koje neće magarac, 15 što je odbio pas i 10 godina koje nije htio majmun?

I usliši Bog molbu te čovjeka učini takvim. Sada čovjek živi 30 godina kao čovjek, zatim se oženi i živi 20 godina kao magarac radeći od zore do mraka, tegleći na leđima teret čitave svoje obitelji. A kada ode u mirovinu živi 15 godina kao pas čuvajući kuću i jede ono što mu daju. I na kraju, još živi 10 godina kao majmun, skačući od stana do stana svoje djece. Glumi majmuna zabavljajući svoje unuke a to mu je na kraju i jedina radost.

9 - Djevojka i keksi

Jedna je djevojka je čekala avion u čekaonici jednog velikog aerodroma.

Pošto je trebala dugo čekati, odlučila je kupiti knjigu kako bi joj vrijeme brže

prošlo.

Uz knjigu kupila je i jednu kutijicu keksa.

Sjela je u čekaonicu kako je nitko ne bi uznemiravao.

Kraj nje je bila stolica na kojoj su bili keksi, a sa druge jedan gospodin koji je čitao novine.

Kad je ona počela uzimati kekse i gospodin je uzeo jedan. Ona se šokirala,ali ništa nije rekla i nastavila je čitati knjigu.

U sebi je pomislila: ma gledaj ti ovo, da samo imam malo više hrabrosti, do sada bih ga već udarila...

Svaki put kad je ona uzimala jedan keks, čovjek pored nje, ne obazirući se ni na šta, uzimao je isto tako jedan.

Nastavili su tako dok nije ostao samo jedan u paketu i djevojka pomisli: baš me zanima sta će sad napraviti!!!

Čovjek uze posljednji keks i podijeli ga na dvoje!

Ovo je zaista previše, poče da uspuhuje šokirana, uze svoje stvari, knjigu, torbu i ode prema izlazu iz čekaonice.

Kada se osjećala malo bolje, nakon što ju je prošla ljutnja, sjela je na

mjesto gdje nije bilo nikoga da bi izbjegla neke druge neprijatne događaje.

Zatvori knjigu i otvori torbu da je ubaci u nju. U tom trenutku ugleda

kutiju keksa još uvijek netaknutu.

Postidi se kao kradljivac i tek tada shvati da je keks, isti kao njen, bio

od gospodina koji je sjedio pored nje, ali koji je, bez šokiranja, nervoze

ili prepotencije, podijelio i svoj posljednji komad sa njom, totalno

suprotno od nje, kojoj su bili povrijeđeni ponos i osjećaji.

Pouka:

Koliko puta u našem životu ćemo pojesti ili smo pojeli tuđi keks, a da to nikad nećemo ili nismo ni saznali?

Prije nego sto se dođe do brzopletog zaključka i prije nego što se počne

misliti loše, GLEDAJ sa pažnjom detalje, vrlo često situacija nije onakva

kako izgleda nama na prvi pogled!!!!

10 - Božje pouke

Okrenuh se Bogu i upitah: "Kao roditelj, koje bi životne pouke želio da tvoja djeca nauče?"

Osmjehujući se, Bog odgovori:

- Da nauče da nikoga ne mogu prisiliti da ih voli. Mogu samo voljeti.

- Da nauče da nije najvrjednije ono što posjeduju, nego tko su u svom

životu.

- Da nauče kako se nije dobro uspoređivati s drugima...

- Da nauče da nije bogat onaj čovjek koji najviše ima, nego onaj kojem

najmanje treba.

- Da nauče kako je dovoljno samo par sekundi da se duboko povrijedi

voljeno biće, a potom su potrebne godine da se izliječi.

- Da nauče opraštati tako da sami opraštaju.

- Da spoznaju kako postoje oni koji ih nježno vole, ali to ne znaju izreći

niti pokazati.

- Da nauče da se novcem može kupiti sve - osim sreće.

- Da nauče da dvije osobe mogu promatrati istu stvar, a vidjet je

različito.

- Da nauče da je pravi prijatelj onaj koji zna sve o njima... a ipak ih voli.

- Da nauče kako nije uvijek dovoljno da im drugi oproste. Moraju i sami

sebi opraštati."

Pouka:Ljudi će zaboraviti što si rekao. Ljudi ce zaboraviti što si učinio.

Ali nikada neće zaboraviti kakve si osjećaje u njima pobudio.

11 - Problem zla u svijetu

Neki dječak je hodao uz obalu rijeke i ugledao je krokodila zapletenog u mreži. Krokodil mu reče:

Smiluj mi se i oslobodi me. Možda izgledam strašno, ali znaš, to nije moja krivnja. Takav sam stvoren. Ali, kakav god bio moj izgled, ipak imam majčinsko srce. Došao sam jutros ovamo u potrazi za hranom za svoje mlade i ulovio sam se u ovoj zamci.

Dječak reče: Ah, kad bi ti došao pomoći ti bi me zgrabio i ubio.

Krokodil odvrati: Zar misliš da bi to učinio svojem dobročinitelju i osloboditelju?

I tako je krokodil uvjerio dječaka da ga oslobodi iz mreže, i dok ga je dječak oslobađao krokodil ga zgrabi.

Ulovljen u krokodilove ralje dječak reče: Tako mi dakle vraćaš za moje dobročinstvo?

Krokodil reče: Nije to ništa osobno, sinko. Takav je svijet, takav je zakon života.

Dječak se nije složio pa mu krokodil reče: Želiš li možda nekoga pitati da provjeriš?

Dječak ugleda pticu koja je sjedila na obližnjem drvetu pa je upita: Ptico, govori li krokodil istinu?

Ptica reče: Krokodil je u pravu. Pogledaj mene. Jednog sam se dana vraćala kući s hranom za svoje mlade ptiće. Zamisli moj užas kad sam ugledala zmiju kako puzi uz stablo ravno prema mojem gnijezdu. Bila sam potpuno bespomoćna. Zmija je proždirala moje mlade jednog po jednog. Vrištala sam i vikala ali ništa nije koristilo. Krokodil je u pravu, to je zakon života, takav je svijet.

Vidiš? , reče krokodil. Ali dječak reče: Daj da pitam još nekog.

Krokodil reče: U redu. Hajde, pitaj. Jedan stari magarac prolazio je uz obalu rijeke.

Magarče! , reče dječak, Evo što krokodil kaže. Je li u pravu?

Magarac reče: Krokodil je potpuno u pravu. Pogledaj mene. Radio sam i robovao svojem gospodaru cijeli svoj život, a jedva da mi je davao dovoljno da preživim. Sada kada sam star i beskoristan, pustio me je s uzde, i sada lutam po šumi čekajući da me zaskoči kakova divlja zvijer i privede mi život kraju. Krokodil je u pravu, to je zakon života, takav je svijet.

Vidiš? , reče krokodil, Idemo!

Dječak reče: Daj mi još jednu priliku, zadnju priliku. Dopusti mi da pitam još jedan stvor. Sjeti se kako sam dobar bio prema tebi.

I krokodil reče: Dobro. Tvoja zadnja prilika.

Dječak ugleda kunića koji je onuda prolazio pa ga upita: Kuniću, jel' krokodil u pravu?

Kunić sjedne i reče krokodilu: Zar si to zaista rekao?

Krokodil reče: Jesam. Čekaj malo., reče kunić, Morat ćemo to raspraviti.

Dobro., reče krokodil.

Ali kunić reče: Kako ćemo raspravljati kad imaš dječaka u ustima? Pusti ga. I on bi također trebao sudjelovati u raspravi. Krokodil reče: Stvarno si pametan. Pobjeći će mi čim ga pustim. Kunić odvrati: Mislio sam da si razumniji. Ako pokuša pobjeći, možeš ga ubiti jednim udarcem svojega repa.

U redu., reče krokodil i pusti dječaka. Čim ga je krokodil pustio, kunić poviče: Bježi! I dječak pobježe i spasi se. Kunić tada reče dječaku: Sigurno voliš krokodilovo meso, a i ljudi iz tvog sela sigurno bi voljeli dobar obrok. Nisi oslobodio krokodila do kraja. Veći dio njegovog tijela još je uvijek zamotan u mreži. Idi u svoje selo i dovedi sav narod, pa pripremite gozbu. I dječak učini točno tako. Ode u svoje selo i pozove sav narod. Došli su sa sjekirama, kolcima i kopljima, i ubiše krokodila. Došao je i dječakov pas, i kad je vidio kunića, stao ga je ganjati, i zadavi ga.

Dječak je stigao prekasno, i kad je vidio kako kunić ugiba, reče: Krokodil je bio u pravu. Takav je svijet, takav je zakon života.

12 - Nesreća

"Nesreće mogu donijeti rast i prosvjetljenje", reče učitelj.

To je obrazložio ovako:

Svaki bi dan ptica nalazila sklonište u suhim granama drveta koje je stajalo usred velike nenapučene ravnice. Jednog je dana orkanski vjetar iščupao drvo i prisilio sirotu pticu da leti stotine kilometara u potrazi za skloništem - dok napokon nije doletjela do šume bogate plodnim drvećem.

Pouka:

Da je osušeno drvo ostalo, ništa ne bi navelo pticu da ostavi svoju sigurnost i da leti dalje.

13 - Jedino Bog može da daje

U doba vladavine cara Akbara, u šumi je živio pustinjak kojeg je posjećivalo zaista mnogo ljudi. Jednog dana pustinjak je pomislio kako bi bilo lijepo malo zabaviti sve te posjetioce. A, kako da to izvede bez novca? Tako je odlučio da ode kod cara po pomoć, pošto je znao da su kapije Akbarove palače uvijek otvorene za sve svete ljude. Kada je ušao u palaču, zatekao je cara kako izvodi ritual svog dnevnog obožavanja; ne želeći da mu smeta, sjeo je neprimjetno u jedan ugao. Čuo je kako car završava svoje dnevno obožavanje molitvom: o Bože, daj mi novac; daj mi bogatstvo i sve tome slično. Čim je začuo takve molitve, ustao je i krenuo ka izlazu, car mu da znak da ga sačeka. Kada je završio molitvu, car mu se obratio: došao si da me vidiš sa nekim razlogom; kako to da sada odlaziš bez ijedne riječi? Vaše visočanstvo ne treba o tome da se brine, odgovorio je pustinjak. Vrijeme je da krenem. Međutim, pošto je car navaljivao da čuje razlog tako naglog odlaska, pustinjak mu je konačno rekao: mnogi ljudi posjećuju moju kolibu, pa sam zato došao ovde da od vas zatražim nešto novca. Ako je tako, rekao mu je Akbar, zašto onda odlaziš, a da ga od mene nisi zatražio? Pustinjak mu odgovori: vidio sam da ste i vi također prosjak; molili ste se Bogu za novac i bogatstvo. Zato sam sebi rekao: kako mogu prositi od prosjaka? Ako već moram da prosim, prosit ću od samog Boga.

14 - Koliko dugo

Živio je jednom čovjek koji je želio nadići (prevladati) patnju pa je otišao u budistički hram da nađe učitelja koji će mu pomoći.

Upitao ga je: "Budem li meditirao četiri sata dnevno koliko će mi godina trebati da prevladam patnju?"

Učitelj odgovori: "Ako meditiraš četiri sata dnevno možda ćeš za deset godina uspjeti."

Misleći da bi on to mogao i bolje opet ga upita: "A ako meditram osam sati dnevno, koliko će mi onda trebati?"

Učitelj ga pogleda I reče: "Kada bi meditirao 8 sati dnevno za 20 godina možda bi prevladao patnju."

"Ali zašto bi mi trebalo više vremena ako bi dulje meditirao svaki dan?"

Učitelj: "Ti nisi ovdje da bi žrtvovao svoju radost ili svoj život. Ovdje si da bi živio, da bi bio sretan i da bi volio. Ako tijekom dva sata možeš dati sve do sebe, a ti umjesto toga meditiraš osam sati, samo ćeš se umoriti, nećeš shvatiti smisao i nećeš uživati u svom životu.

Daj sve od sebe, i možda ćeš naučiti da, bez obzira koliko dugo meditiraš možeš živjeti , voljeti i radovati se."

15 - Sjenka vremena

Koračajući ispod usnulih cvjetnih krošanja, u noćnom zagrljaju neba i zemlje,

učini mi se da je rijeka vremena na tren stala.

Tada spazih sjenu koja je koračala pored mene.

"Tko si ti? Zašto me pratiš?"-upitah je.

"Vrijeme sam!"- odgovori mi sjena.

"I već odavno pratim tvoje tragove utisnute u trajanje.

Od tvog silaska na zemlju ovdje sam pored tebe i mjerim tvoj boravak među smrtnima. Ne zaboravi na pješčani sat svog života, koji se polagano prazni.

Sjeti se da je tvoje trajanje u vremenu, u meni, omeđeno rođenjem i smrću tvoga tijela.

Vrijeme sam i ne možeš me zaustaviti sve dok se tvoje vječna duša ne izbavi vremenitog tijela. Ja sam vrijeme."

Reče to i stopi se s mojom sjenom, krijući se u prividu bezvremenoga.

16 - "Malen čovjek je i na brdu malen,gorostas je velik i u jami." - Lamorsov

Za vrijeme građanskog rata u feudalnom Japanu vojska bi često iznenada upala u neko mjesto i preuzela kontrolu. Jednom su svi stanovnici izbjegli iz nekog sela neposredno prije upada vojske - svi osim starog mudraca Zen majstora. Radoznao o tom starcu general osvajačke vojske ode do hrama da ga vidi. Kako nije bio primljen s poniznošću i uvažavanjem na koje je navikao, general planu gnjevom

- Ti budalo! - vikao je, potežući mač. - Zar ne shvaćaš da stojiš pred čovjekom koji te može probosti, a da na trepne!?

Usprkos prijetnji majstor ostade miran.

- A ti stojiš pred čovjekom koji može biti proboden, a da ne trepne - mirno odgovori majstor.

Ne hvali dan dok ne padne večer

Ni ženu dok je ne sahraniš

Ni mač dok ga ne isprobaš

Ni devu dok je ne osvojiš

Ni led dok preko njega ne pređeš

Ni pivo dok se ne opiješ.

(Havamala)

Neka bolesna žena nalazila se na samrti. Iznenada dobije osjećaj da je uzeta u nebo i da se nalazi pred sudačkom stolicom.

"Ko si ti?" upita Glas.

"Ja sam gradonačelnikova žena.", odgovori.

"Nisam te pitao čija si žena, nego ko si ti?"

"Ja sam majka četvero djece."

"Nisam te pitao čija si majka, nego ko si ti?"

"Ja sam kršćanka."

"Nisam te pitao koje si vjere, nego ko si ti?"

"Ja sam ona koja je svaki dan išla u crkvu i uvijek pomagala siromahu i potrebitom."

"Nisam te pitao što si činila, nego ko si ti?"

I tako...budući da Glas nije bio zadovoljan njenim odgovorima žena je bila vraćena na zemlju. Kad se oporavila od svoje bolesti, odluči pronaći ko je doista ona.

17 - Lovac i vrabac

Jednom je neki lovac namjestio zamke da bi lovio životinje. Već sljedećeg dana je u jednoj od zamki pronašao malog vrapca. Kad ga je htio ubiti, vrabac nekim čudom progovori:

"Oj, lovče (skeptiče)! Do sada si jeo samo ovce i još uvijek nisi sit. Ja težim samo nekoliko dekagrama. Ako me pustiš udijelit ću ti tri savjeta.

Prvi još dok sam u tvojoj ruci,

drugi kad budem na krovu one kuće tamo

a treći savjet ćeš dobiti sa onog stabla pored.

"Slažem se", reče lovac i vrabac mu dade prvi savjet:

"Ako je nešto nemoguće, ne vjeruj nikom tko tvrdi suprotno."

Lovac pusti vrapca, ovaj odleti na krov kuće i izrekne drugi savjet:

"Ne živciraj se zbog stvari koje su prošle. Živi za ovaj trenutak."

Onda vrabac nastavi: "Progutao sam biser težak deset dekagrama. Da si ga pronašao čak bi i tvoja unučad bila bogata."

Lovac se rastuži i bude mu žao što je pustio vrapca. Onda vrabac nastavi:

"Zar ti nisam rekao da se ne živciraš zbog prošlih stvari, pogotovo zbog nečeg što je nemoguće. Stvarno si glup. Kako ću ja progutati tako težak biser kad sam težim tri dekagrama ?"

Lovac pomalo opet dođe k sebi i upita vrapca za treći savjet.

Vrabac će na to: "Prva dva nisi koristio, što će ti onda treći ?"

...te odleti kud ga krila nose

Pouka:

Davati savjete glupom i nerazumnom sanjaru znači sijati sjeme u škrtu zemlju. Nema zakrpe koja će zakrpiti rupu gluposti i neznanja. Ti koji daješ savjete, ne sij zlo.

18 - Medo milostivi

Čule životinje u šumi da medo ima listu za ubijanje. Svi su se uplašili a jelen da on prvi ide pitati medu da li je to točno.

"Medo čujem da imaš listu za ubijanje."

"Imam."

"Jesam li ja na toj listi?"

"Jesi."

Sutradan jelena nađu mrtvog.

Drugi se ohrabri vuk i ode medi.

"Medo čujem da imaš listu za ubijanje."

"Imam."

"Jesam li ja na toj listi?"

"Jesi."

Sutradan i vuka nađu mrtvog. Sljedeći dan se zeko pokupi i ode kod mede.

"Ej medo, jesam li ja na toj tvojoj listi?"

"Jesi zeko."

"Molim te dragi medo bi li me mogao brisati sa te liste?"

"Može zeko, nema problema."

Pouka:

Lijepa riječ glavu spašava. Komunikacija je nezaobilazan faktor opstanka.

19 - Ljepota i Rugoba

Jednog dana na plaži se susretoše Ljepota i Rugoba.

"Hajdemo se kupati u moru", rekoše.

Skinu se i zaplivaju. Nakon nekog vremena Rugoba izađe iz mora, obuče odjeću koja je pripadala Ljepoti te pode svojim putem.

Kad je iz mora izašla Ljepota, ne nade svoje odjeće. Budući da se stidjela hodati naga, obuče Rugobinu odjeću te pode svojim putem.

Pouka:

Ljudi i danas počesto lakomisleno zamijene jednu za drugu.

Ipak ima i onih koji prepoznaju Ljepotu bez obzira na to kako je odjevena, kao i onih koji prepoznaju Rugobu ne dajući se zavesti njezinim odjelom.

20 - Novčanica od 20 dolara

Jedan poznati govornik je jedan svoj seminar započeo tako, da je u ruci držao novčanicu od 20 dolara. U prostoru, gdje je bilo nazočnih 200 slušatelja,

pitao je: - Tko od vas želi ovu novčanicu?

Ruke su se počele dizati u zrak. Rekao je: - Prije nego vam dam ovu novčanicu, dozvolite mi da napravim slijedeće. Pritom je zgužvao novčanicu i ponovo je

dignuo u zrak.

Upitao je: - Tko još uvijek želi ovu novčanicu? - Ruke su još uvijek bile u zraku.

- A što ako napravimo ovo? - bacio je novčanicu na pod i počeo je gaziti, a potom je pokupio izgužvanu i uprljanu.

- Tko je od vas želi sada?

Ruke su još uvijek bile u zraku.

- Prijatelji moji, danas smo naučili veoma dragocjenu lekciju - rekao je:

- Bez obzira što napravim s novcem, još uvijek ga želite, jer novčanica nije izgubila svoju vrijednost. Još uvijek je vrijedna 20 dolara. U životu mnogo

puta padnemo, budemo izgužvani, ozlijeđeni i na tlu, u prljavštini; i sve to zajedno sa odlukama koje donosimo i okolnostima u kojima se nađemo.

I tada mislimo, da ne zavrjeđujemo ljubav, toplinu i da smo nevrijedni sami sebe. Međutim, neovisno na to što se je dogodilo ili što će se dogoditi sa vama,

nikada nećete izgubiti svoju istinsku vrijednost.

Uprljani ili čisti, izgužvani ili posve uređeni,; još uvijek ste neprocjenjivi... osobito za one koji vas vole. Veličina vašeg života ne izvire iz toga, što napravimo ili koga poznajemo, već iz toga TKO SMO!

21 - Pametan magarac

Jednog je dana seljakov magarac pao u bunar. Životinja je satima sažaljivo plakala dok je seljak pokušavao dokučiti što da uradi. Napokon je odlučio - budući da je životinja stara a bunar ionako treba prekriti - nije vrijedno truda spašavati magarca.

Pozvao je sve susjede da mu dođu pomoći. Svi su zgrabili lopate te počeli nabacivati smeće u bunar. Na početku je magarac shvatio što se događa te počeo očajnički plakati. Tada se na opće čuđenje primirio.

Nakon nekog vremena seljak je napokon pogledao u bunar. Bio je zapanjen onim što je vidio. Sa svakom lopatom smeća koje je pogodilo njegova leđa magarac je radio nešto zadivljujuće. Istresao bi leđa i popeo se jednu stepenicu više. Kako su seljak i susjedi nastavili ubacivati nečistoću na životinju, on bi je otresao i popeo se.

Uskoro, svi su zadivljeno promatrali magarca koji je zakoračio preko ruba i sretno iskočio!

Pouke:

Život će na tebe istresati smeće, razne vrste prljavštine. Trik kako da izađeš iz bunara sastoji se u tome da to otreseš i popneš se preko toga jednu stepenicu više.

Svaka naša nedaća je stepenica. Možemo izaći iz najdubljeg bunara jednostavno ne posustajući.

Nikad ne odustaj! Otresi to i uspni se jednu stepenicu više.

Zapamti pet jednostavnih pravila za sreću:

Oslobodi srce mržnje - Oprosti.

Oslobodi um briga - Većina se nikad ne ostvari.

Živi jednostavno i cijeni ono što imaš.

Daj više.

Očekuj manje.

...SADA ...

Dosta je bilo foliranja. Magarac se kasnije vratio, i ugrizao seljaka koji ga je htio zakopati. Posjekotina od ugriza se inficirala i s vremenom je seljak umro u agoniji od trovanja.

Zakopali su ga u bunaru.

Poruka:

Kad uradiš nešto loše, i pokušaš sačuvati guzu, to se uvijek vrati i ugrize te.Imaš dva izbora: nasmiješi se i zatvori ovu stranicu, ili proširi ovo dalje.

22 - Kuverta

Ovo je priča o svećeniku, lopovu i snazi ljubavi.

Jedan svećenik, vrijedan i požrtvovan, često je radio do kasno. Bio je doista dostojan svoje službe. Jednoga dana radeći svoj posao u kasnim večernjim satima na um mu je pao lik jedne stare gospođe. Ni sam nije znao zašto se baš tada sjetio baš nje. Ona je sirota živjela sama i napuštena, nitko nije brinuo o njoj. Pa je svećenik odlučio da joj pomogne. Počeo je skupljati novac. Nešto se izvuklo iz lijevog džepa, nešto iz desnog, nešto ispod tegle, ispod madraca, iz čistih skrivenih čarapa... Uglavnom, od svukuda po malo. Ne kaže se uzalud "zrno po zrno - pogača". I sve ono novca što je našao i skupio spremio je u jednu kuvertu s namjerom da sutra ode u poštu i da joj pošalje.

Zadovoljan, nastavio je dalje sa svojim poslom. No, u tom trenutku netko je pokucao na vrata. "Tko li je sada? O ovo kasno doba?" - zapitao se svećenik. I ne sluteći što ga čeka laganim korakom prišao je vratima i otvorio ih. Pred njim se pojavio zamaskirani čovjek s pištoljem u ruci. Uperivši pištolj u svećenika hladno mu se obratio: "Daj pare ili život!" Budući da svećenik još nije bio završio svoje poslanje na ovome svijetu morao je lopovu predati novce koje je imao. Uzeo je kuvertu pripremljenu za staru gospođu i s tugom u srcu predao je lopovu. Lopov je otišao ne ozlijedivši svećenika.

Kad je stigao na sigurno, lopov je pogledao kuvertu i zastao na tren kad je pročitao kome je kuverta bila namijenjena. Nešto ga je steglo u grlu i počelo gušiti, zastao je, zgrčio se i počeo plakati. Kuverta je bila namijenjena njegovoj majci! Pomislio je: "Svećenik se u ovo doba noći sjetio moje majke i šalje joj novac. A ja ju nikad ni ne posjetim, rijetko je se i sjetim. Čak i kradem novac koji je njoj namijenjen. Kakav sam ja to čovjek? U što sam se to pretvorio?"

Obrisao je suze i otišao ponovno kod svećenika. Kleknuo je pred njega i zamolio za oprost. Svećenik ga je ispovjedio i blagoslovio. Lopov se zatim vratio majci odnijevši joj kuvertu i pozdrav od svećenika. Nastavio je mirno živjeti s majkom. Nikad više nije krao nego je našao posao i brinuo o majci.

Pouka:

Ljubav ima toliku snagu da može činiti čuda pa čak i tvrdokorna srca smekšati!

23 - Čovjek i jarac

U ono doba, kad su kuće bile kamene i male a u njima stanovalo mnogo ukućana, jedan stariji čovjek je došao kod starog svećenika da mu se požali. Pa kaže:

- Ja ovako više ne mogu živjeti! Preteško je! Nas šestero živimo svi u jednoj jedinoj prostoriji i takav nam je život s vremenom jednostavno postao nepodnošljiv. Ja to više ne mogu izdržati. Molim Vas, pomognite mi! Recite, što da radim?

A svećenik mu odgovori:

- Dovedi jarca u kuću i pusti ga da živi s vama u toj prostoriji.

- Zar u istoj prostoriji u kojoj i mi svi živimo? - začudio se čovjek.

- Da, da, upravo tako. Kao da je član obitelji. - mirno mu je odgovorio svećenik.

Čovjek je bio vrlo iznenađen i nije mu bilo jasno o čemu svećenik govori, ali kako je bio van sebe i kako mu je dozlogrdilo, poslušao ga je. Još iste večeri doveo je jarca u kuću i rekao ukućanima da će od sada i jarac živjeti s njima pod istim krovom, unutar ista četiri zida. I oni su se također zabezeknuto pogledali ali su poslušali glavešinu kuće.

Nakon sedam dana čovjek je ponovno došao k svećeniku opet s molbom i žaljenjem:

- Sada je još gore! Jarac užasno smrdi. Ne možemo više to izdržati, ne možemo više tako živjeti!

A svećenik mu odgovori:

- Pođite kući, izvedite jarca iz kuće i više ga ne uvodite u kuću!

I čovjek je uradio kako mu je svećenik naložio.

Nakon slijedećih sedam dana čovjek je ponovno došao kod svećenika. Ali ovaj put nije imao pritužbi nego je bio kao preporođen, posve drugi čovjek. Bio je vrlo veseo i sretan jer je sada sve izgledalo drugačije i život mu se činio puno ljepšim. Svi su ukućani bili sretni i radosni jer ih je sada bilo opet šest a ne više sedam i više nije bilo jarčevog smrada. Čovjek je zahvalio svećeniku na pomoći i pjevajući otišao kući svojoj obitelji.

Pouka:

Budi sretan i zadovoljan s onim što imaš! Poštuj ono što imaš! Jer uvijek može biti gore!

24 - Kako uspjeti...

Jedan mučenik bez posla se prijavio za posao u Microsoftu kao 'čistač WC školjki'.

Kadrovski direktor ga je primio na razgovor i poslije kratkog testa mu reče: "Primljeni ste. Ostavite mi Vaš e-mail, tako da Vam mogu poslati ugovor i spisak Vaših dužnosti."

On mučenik, zbunjen, odgovori da nema kompjutor, pa samim time ni e-mail.

Direktor će na to: "E pa onda mi je žao; ako nemate e-mail, virtualno znači da ne postojite, i ja vas ne mogu zaposliti..."

Mučeni siromah, očajan, izađe iz sjedišta Microsofta, bez ideje što bi mogao raditi sa samo 10 dolara u džepu.

Uputi se prema supermarketu i tamo kupi gajbicu sa 10 kg jagoda. Za kratko vrijeme, proda sve jagode na komad idući od vrata do vrata i do podne duplira početni kapital.

Iznenađen i sa entuzijazmom, ponovi istu stvar tri puta i vrati se kući sa 60 dolara.

Tada je shvatio da bi mu taj sistem mogao omogućiti da preživi, pa ga je ujutro počeo primjenjivati u kontinuitetu, izlazeći uvijek rano ujutro i vraćajući se kući uvijek kasno navečer.

Radeći tako, utrostručavao je i učetvorostručavao kapital svakoga dana. Za kratko vrijeme kupi ručnu dvokolicu kako bi mogao povećavati opseg posla, a kasnije je zamijeni jednim kamiončićem. Radeći tako, u roku od jedne godine, postane vlasnik male flote vlastitih motornih vozila.

Za 5 godina je postao vlasnik jedne od najvećih mreža za distribuciju namirnica u SAD.

U tom trenutku, misleći na budućnost obitelji, odluči osigurati svoj život.

Pozvao je agenta kako bi potpisao policu osiguranja. Agent ga na kraju razgovora pita za njegov e-mail kako bi mu poslao prospekt osiguranja. Naš čovjek mu odgovori da nema e-mail.

"Baš čudno" prokomentirao je agent osiguranja. "Nemate e-mail a uspjeli ste napraviti imperij. A zamislite gdje biste bili, da ste ga imali!"

Čovjek se zamisli, pa odgovori: "... U Microsoftu čisteći WC školjke!!!"

Moralna poruka br. 1: Internet ne rješava sve probleme u životu.

Moralna poruka br. 2:Ako nemaš e-mail, ali radiš puno, možeš svejedno postati milijunaš.

Moralna poruka br. 3:Ako si primio/-la ovu poruku preko e-maila... bliži/-a si čišćenju WC školjki, nego tome da postaneš milijunaš.

25 - Bogati siromasi

Neki jako bogati poslovni čovjek odlučio je svome sinu pokazati što je to siromaštvo kako bi više znao cijeniti bogatstvo koje ima. Odveo ga je na neko siromašno seosko imanje kod obitelji s puno djece. Proveli su ondje dva dana.

"No, jesi li sad vidio razliku između bogatstva i siromaštva?" - upitao je otac sina kad su se vratili kući.

"Jesam, oče!" - odgovorio je dječak.

"Ja sam jedinac, a ona djeca imaju i braću i sestre.

Mi ispred kuće imamo bazen, a oni imaju rijeku u kojoj mogu plivati i loviti ribe.

Mi imamo klimu u kući, a oni samo otvore prozore i struji im hlad od hrastova ispred prozora i s rijeke.

Mi o pticama gledamo u kućnome kinu, a njima prave ptice slijeću na prozore.

Mi imamo psa, a oni imaju stado ovaca.

Jesam, oče, naučio sam što je bogatstvo. I žao mi je što i mi nismo tako bogati."

26 - Tri stabla

Bila jednom tri stabla na brdu u šumi. Razmatrali su svoje nade i snove kada prvo stablo reče: "Jednog dana, nadam se, ja ću postati kovčeg za blago. Možda ću biti ukrašen zamršenom rezbarijom i svatko će vidjeti ljepotu."

Tada drugo stablo reče: "Jednog dana ja ću biti moćan brod. Nosit ću kraljeve i kraljice preko voda i plovit ću do krajeva svijeta. Svatko će se osjećati sigurnim u meni zbog snage moga trupa."

Konačno treće stablo reče: "Ja želim narasti i biti najviše i najravnije stablo u šumi. Ljudi će me vidjeti na vrhu brda, gledat će na moje grane i mislit će na nebesa i na Boga i kako sam im blizak. Ja ću biti najznačajnije stablo svih vremena i ljudi će me se uvijek sjetiti."

Nakon nekoliko godina molitvi o njihovim snovima da postanu stvarnost grupa drvosječa dođe do stabala. Jedan dođe do prvog stabla i reče: "Ovo izgleda snažno stablo, mislim da ću biti u stanju prodati drvo tesaru." i počne sjeći stablo. Stablo bijaše sretno. Znalo je da će ga tesar napraviti u kovčeg za blago. Kod drugog stabla drvosječa reče: "Ovo izgleda snažno stablo, bit ću u stanju prodati ga brodogradilištu." Drugo stablo bijaše sretno. Znalo je da je na putu postati moćan brod. Kada drvosječa dođe do trećeg stabla, stablo bijaše uplašeno jer ako ga posijeku, njegovi se snovi neće ostvariti. Jedan od drvosječa reče: "Ne trebam ništa posebno od svog stabla pa ću uzeti ovo. I on posiječe stablo. Kada prvo stablo dospije kod tesara, napraviše ga u jasle za hraniti stoku. Staviše ga u štalu i napuniše sijenom. To nije ono što je on molio. Drugo stablo je napravljeno u mali ribarski brod. Završiše njegovi snovi o moćnom brodu koji nosi kraljeve. Treće stablo je nasječeno u velike komade i ostavljeno samo u mraku.

Godine su prošle, stabla zaboraviše svoje snove. Jednog dana, čovjek i žena dođu do staje. Ona se porodi i staviše dijete u jasle koje je napravljeno od prvog drveta. Čovjek je želio da je mogao napraviti kolijevku za dijete, ali ove jasle će morati zadovoljiti. Stablo je osjetilo važnost ovog događaja znajući da je sadržavalo najvažnije blago svih vremena. Godinama kasnije, grupa ljudi uđe u ribarski brod napravljen od drugog stabla. Jedan od njih bijaše umoran i ode spavati. Dok bijaše na vodi, podiže se velika oluja i stablo uvidje da nije dovoljno snažno da zaštiti ljude. Ljudi probudiše spavajućeg čovjeka, on se ustade, reče "MIR" i oluja stade. Tada stablo uvidje da je nosilo kralja nad kraljevima na brodu. Konačno netko dođe i uzme i treće stablo. Nošeno je kroz ulice dok su se drugi ljudi rugali čovjeku koji ga je nosio. Kada dođoše do mjesta, čovjek bijaše pribijen na stablo i uzvišen u zrak da umre na vrhu brda. Kada nedjelja dođe, stablo uvidje da je dovoljno snažno da stoji na brdu i da bude blizu Gospodina Boga jer Isus bijaše razapet na njemu.

Poruka ove priče: Kada stvari ne idu na vašu ruku, uvijek znajte da Gospodin Bog ima plan za vas. Ako mu vjerujete, On će vam dati velike darove. Svako stablo dobilo je što je htjelo, samo ne onako kako je zamislilo. Mi uvijek ne znamo što Gospodin Bog planira za nas. Znamo da Njegovi putovi (načini) nisu naši putovi (načini), ali Njegovi putovi (načini) su uvijek najbolji. Podijelite ovu priču s drugima tako da Gospodin može nadahnuti i druge ljude. Neka blagoslovljen bude vaš dan. Neka se vaš put uzdigne da vas susretne. Neka vam vjetrovi budu uvijek u leđa. Neka sunce toplo grije na sve što zasadite. Neka vas Gospodin Bog ziba u dlanu svoje ruke.

27 - Carevo sjeme

Car je već bio u poodmakloj dobi i znao je da će uskoro trebati izabrati svog nasljednika. Jednog je dana pozvao sve mlade ljude kraljevstva na sastanak.

Tada im je rekao: "Vrijeme je da odstupim sa svog prijestolja i izaberem nasljednika. Odlučio sam izabrati jednog od vas ovdje prisutnih."

I nastavi: "Svakom od vas dat ću po jedno sjeme. Želim da to sjeme posadite, zalijevate i vratite se ovdje točno za godinu dana zajedno s onim što ste iz tog sjemena uzgojili. Tada ću prosuditi i izabrati svog nasljednika."

Mladić Ling primio je sjeme kao i ostali. Vratio se kući i uzbuđeno ispričao majci što se dogodilo. Ona mu je pomogla pronaći posudu te je pažljivo posadio sjeme. Svaki dan ga je zalijevao i pratio je li nešto izraslo.

Nakon tri tjedna, ostali su mladići počeli pripovijedati o svojim biljkama koje uzgajaju. Ling je neprestano bdio nad svojom posudom, ali ništa nije raslo. Prošlo je tri, četiri, pet tjedana, ali napretka nije bilo. Drugi su pripovijedali o svojim biljkama, a Ling se osjećao gubitnikom.

I šest mjeseci je prošlo ali ništa nije izraslo. Vjerovao je da je ubio sjeme. Biljke drugih bile su već velike a on nije imao ništa. Ali, i dalje se nadao.

Nakon godinu dana donijeli su mladići svoje biljke caru da prosudi tko će od njih biti nasljednik.

Ling se potužio majci da ne želi caru nositi praznu posudu, ali majka mu je savjetovala da bude iskren zbog onog što se dogodilo. Osjećao je veliku mučninu u želucu, no znao je da je majka u pravu. Kad je stigao na skup bio je zaprepašten veličinom i vrstama biljaka koje su ostali mladići uzgojili. Spustio je svoju praznu posudu na pod i svi su mu se smijali. Nekoliko njih je osjećalo sažaljenje prema Lingu i reklo mu: “Barem si pokušao”. Kad je car stigao, pozdravio je mladiće i počeo prelaziti prostorijom. Ling se trudio što više sakriti u pozadinu. -"Kako ste velike i lijepe biljke uzgojili," reče car. "Danas će jedan od vas biti imenovan sljedećim carem." Iznenada car spazi Linga i njegovu praznu posudu na podu te naredi straži da mu dovedu tog mladića. Ling je prestrašen pomislio: "Car zna da sam gubitnik! Možda će me zbog toga ubiti!"

Kada se Ling našao pred carem, car ga upita za ime.

- "Ime mi je Ling", odgovori.

Svi su mu se mladići smijali i izrugivali ga. Car ga pogleda i obznani svima: "Čuvajte se svog novog cara! Ime mu je Ling!"

Ling nije mogao vjerovati. Nije mogao uzgojiti ni obično sjeme, kako može biti car?

Tada car reče: "Prije godinu dana dao sam svakom od vas po jedno sjeme. Rekao sam vam da ga uzmete, posadite te uzgojite biljku i donesete je natrag k meni. No, dao sam vam mrtvo sjeme koje ne daje biljku. Svi ste osim Linga donijeli velike biljke. Kad ste otkrili da vaše sjeme neće dati ploda, zamijenili ste ga drugim. Ling je jedini imao dovoljno hrabrosti i iskrenosti donijeti mi zdjelicu s mrtvim sjemenom. Zato će on biti sljedeći car!”

28 - Kako čuvati ljubav

Majka i njen maleni dječak hodaju plažom.

U jednom trenutku dječak upita:

- Mama, kako se čuva ljubav?

Mama ga pogleda i odgovori: - Zgrabi malo pijeska i stisni ga u šaku...

Dječak stisne šaku i što je više stiskao, to je više pijeska curilo iz nje.

- Ali mama, pijesak mi bježi!!!

- Znam, a sada otvori potpuno šaku...

Dječak posluša, ali uto zapuha vjetar i odnese sav pijesak s dlana.

- Ni ovako ne uspijevam zadrzati pijesak!

Na to majka, sa smješkom na licu, reče:

- Sada uzmi opet malo pijeska u ruku i drži dlan kao da je u obliku žlice, dovoljno zatvoren da ga sačuvaš i dovoljno otvoren da bude slobodan... Dječak učini kako mu je rečeno i pijesak mu ostane na dlanu, zastićen od vjetra i slobodan da ne klizi kroz prste.

- Eto kako se zadržava ljubav...

29 - Ljubav Uspjeh i Bogatstvo

Jednom je jedna žena zalijevala vrt, kada je ugledala 3 starca pored vrtne ograde. Nije ih poznavala pa im je rekla:

"Mislim da vas ne poznajem, ali mi se čini da ste gladni. Molim vas uđite unutra i pojedite nešto."

Starci su je upitali: "Je li Vaš muž doma?"

"Ne", odgovorila je, "nije." "Onda moramo otići" rekli su.

Navečer kada joj se muž vratio, žena mu je ispričala o susretu sa starcima.

"Sada im možeš reći da sam se vratio i pozvati ih unutra" rekao je muž, i žena je otišla pozvati starce na večeru.

"Na žalost, ne možemo svi prihvatiti Vaš ljubazni poziv." - Rekli su joj starci.

"Zašto ne?" - Upitala je iznenađena žena.

Jedan od staraca pokaza na drugog i reče: "Njegovo ime je Bogastvo."

Potom pokaza na trećega i reče: "Njemu je ime Uspjeh. A meni je ime Ljubav. Pođi k mužu i skupa odlučite kojega biste od nas trojice pozvali unutra."

Žena se vratila u kuću i ispripovijedala mužu. Muž presretan reče: "Super! Pozovi Bogatstvo da sa svim i svačim napuni našu kuću!"

Ona pak nije bila zadovoljna njegovim prijedlogom: "Zašto radije ne bih pozvala Uspjeh ?" Razgovor je slušala njihova kćer i sva oduševljena rekla: "Zar ne bi bio bolje pozvati Ljubav? Naš dom bi potom bio napunjen Ljubavlju!"

Poslušavši savjet njihove kćeri, muž je rekao ženi: "Pođi van i zamoli Ljubav neka bude naš gost."

Žena je pošla van i upitala: "Tko je od vas Ljubav? Molim neka dođe i bude naš dragi gost."

Ljubav je sjedila u invalidskim kolicima i skupa s njima odvezla se u kuću.

Druga 2 starca su krenula za njom. Zaprepaštena žena je upitala zašto idu i Bogatstvo i Uspjeh, kada je ona pozvala samo Ljubav?

Starci su u jedan glas odgovorili: "Da si pozvala Bogatstvo ili Uspjeh, druga 2 bi bili otišli. No, ti si pozvala Ljubav i kamo god Ona ide, nas dva je slijedimo !"

30 - Obitelj i magarac

Živio jednom jedan bračni par koji je imao dvanaestogodišnjeg sina i

jednog magarca. Odlučili oni malo putovati, raditi i upoznati svijet i tako krenuše na put. Kad su došli u prvo selo ljudi su komentirali: Pogledajte vi ovog neodgojenog dječaka. On sjedi na magarcu dok njegovi siroti stari roditelji vuku magarca. Žena tada reče mužu: Necemo dozvoliti da ljudi tako loše pričaju o našem sinu. Muž je skinuo dijete s magarca i sam sjeo na njega.

Kad su došli u drugo selo ljudi su mrmljali: Pogledajte ovo, sram neka bude ovog čovjeka kad pusta da mu žena i dijete vuku magarca dok on sjedi. I odluče oni da će žena sjesti na magarca, a muž i sin će držati uzde.

Došli oni tako i u treće selo gdje su ljudi ponovo komentirali: Jadan

čovjek! Cijeli dan je radio, a žena mu je sjela na magarca. I jadan sin! Tko zna sto ga sve čeka s takvom majkom. Tada odlučiše da se sve troje popnu na magarca i nastave put.

Kad su došli do slijedećeg sela čuli su mještane kako komentiraju da

će jadnom magarcu puknut leđa zbog prevelike težine. I tada oni sve troje siđu dolje i odlučiše hodati pored njega.

Kad su prolazili kroz slijedeće selo, nisu mogli vjerovati komentarima

ljudi koji su im se smijali: Pogledajte ove tri budale... hodaju, a imaju magarca koji bi ih mogao nositi.

Pouka:

Uvijek će te kritizirati i pričati loše o tebi što god ti napravio....

teško je svima ugoditi, a i teško je pronaći osobu kojoj ćeš biti

dobar upravo takav kakav si. Pusti selo neka priča...

Pjevaj, smij se, pleši, ljubi i uživaj u svakom trenutku svojeg života...

Ako na svom putu do cilja budeš zastajkivao da kamenom gađaš svakog

psa koji na tebe zalaje ... nikad nećeš stići do cilja."(Dostojevski)

Da, tako su nevjernici prigovarali i Ivanu Krstitelju (ne druži se s nama, pustinjak ...), a i Isusu iz Nazareta (pogledajte ovoga, jede s grješnicima i ulazi pod krov njihov ...).

"Kriviti druge zbog naših nevolja znak je neznanja; kriviti sebe početak je shvaćanja; ne kriviti ni sebe ni druge znak je mudrosti." (Epikur)

31 - Proljeće

Jednog dana, jedan slijepi čovjek sjedio je na stepenicama jedne zgrade, sa šeširom blizu svojih stopala i jednim natpisom na kome je pisalo:

"Slijep sam, molim vas pružite mi pomoć."

Jedan slučajni prolaznik, igrom prilika stručnjak za reklamu, koji je tuda prolazio, zaustavio se zapažajući da je u šeširu bilo prisutno samo nekoliko metalnih novčića.

Savio se da bi mu pružio novac, zatim, i bez pitanja za dozvolu, uzeo je karton, okrenuo ga ispisavši novi natpis.

U toku popodneva slučajni prolaznik se vratio do slijepog čovjeka zapažajući da je njegov šešir ovom prilikom bio pun novčića i novčanica. Slijepi prosjak prepoznajući ga po koraku upita ga je li on taj koji je nešto napisao na kartonu i što je to na njega napisao. Nato prolaznik odgovori:

"Nisam napisao neistinu - samo napisah tvoju poruku na drugačiji način", nasmiješi se i izgubi u gužvi.

I tako slijepi čovjek nije saznao da je natpis jednostavno glasio:

"Danas je proljeće .... a ja ga ne mogu vidjeti".

Pouka:

Promijeni strategiju kada se oko tebe sve naopako kreće i vidjet ćeš da će se prije ili kasnije okrenuti na bolje.

32 - Čajevi za svekrvu

Nedavno se djevojka zvana Marija udala i otišla da živi kod svog supruga i njegove majke.

Za veoma kratko vrijeme Marija je shvatila da nikako neće uspjeti da se složi sa svojom svekrvom.

Njihovo ponašanje je bilo toliko različito, da se Marija jako ljutila zbog mnogih svekrvinih navika, na sto je svekrva pak odgovarala kritikom.

Prolazili su dani, prolazili su mjeseci...

Marija i njena svekrva nikako nisu prestajale da se raspravljaju i svađaju. Međutim, činjenica da se Marija, shodno starim običajima, dužna pokoravati svekrvi njenim prohtjevima, dodatno je otežavala situaciju.

Zbog svih tih svađa i nesreća u kuci muž je jako patio. Volio ji i majku i ženu.

Na kraju Marija više nije imala snage da izdrži lošu narav i ponašanje svoje svekrve, pa je odlučila da što prije nešto poduzme.

Otišla kod očevog dobrog prijatelja, travara koji pravi prodaje razne čajeve . Ispričala mu cijelu situaciju i pitala da li bi on imao da joj proda neki otrovni čaj, kako bi ona na taj način riješila problem sa svekrvom.

Travar se malo zamislio i na kraju rekao: Marija , pomoći ću ti da riješiš svoj problem, ali moraš me dobro poslušati i ispuniti ono što ti budem rekao. Dobro, reče ona, učinit ću šta god mi kažete ”

I ode travar u stražnju sobicu i vrati se nakon par minuta sa mješavinom čajeva.

Reče joj: Možeš koristiti otrov koji brzo djeluje da bi se oslobodila svoje svekrve, međutim, to može izazvati sumnje kod ljudi. Zbog toga sam ti dao dosta čaja koji će polako trovati njen organizam. Svakog drugog dana pripremi ukusno jelo i stavi pomalo ovih trava u njen obrok. Ipak, moraš paziti da neko ne posumnja na tebe kad ona umre, moraš biti veoma oprezna i promijeniti ponašanje prema njoj, budi ljubazna kao nijedna nevjesta u selu. Nemoj se svađati, poštuj ono što kaže i odnosi se prema njoj kao da je kraljica.

Marija je bila jako sretna. Zahvalila je travaru, prijatelju svog oca i požurila kući da što prije započne sa planom ubojstva svekrve. Prolazile su dani, prolazili su tjedni... Marija je svaki drugi dan pravila najbolji ručak i tako posebno začinjeno jelo ljubazno servirala svojoj svekrvi. Sjećala se šta joj je mudri travar rekao kako da izbjegne sumnju u ljudi, tako da je kontrolirala svoju narav, bila je poslušna prema svojoj svekrvi i ophodila se prema njoj kao prema svojoj majci.

Nakon nekoliko sedmica cijela kućna atmosfera je bila izmijenjena.

Marija je naučila kako da kontrolira svoju narav toliko dobro da se čak nikad više nije ljutila niti li je bila nervozna. Nije imala čak ni jedan razlog za to od svoje svekrve tokom posljednjih šest mjeseci. Svekrva je djelovala puno nježnije, pa se obostrano slaganje zaista primjećivalo.

Njeno ponašanje prema Mariji potpuno se promijenilo. Počela je da voli svoju nevjestu kao svoju rođenu kćerku.

Bez prestanka je pričala svojoj rodbini i prijateljicama kako je Marija najbolja nevjesta koju bi ikad poželjela.

Marija i njena svekrva su se sada tako lijepo slagale, baš kao majka i kćerka.

Muž joj je bio jako sretan vidjevši sta se događa u posljednje vrijeme.

Jednoga dana, Marija je ponovo otišla kod prijatelja travara i ponovo ga zamolila za pomoć : Dragi prijatelju pomagaj, htjela bi da zaustavim trovanje moje svekrve! Ona je postala divna žena i volim je kao svoju majku. Ne želim da umre od otrova koji sam joj davala!

Travar, veliki prijatelj njenog oca samo se nasmiješi i zavrti glavom:

Marija , nemoj ništa brinuti . Nikada ti nisam dao nikakav otrov. Čajevi su bili puni vitamina i samo su poboljšaju njeno zdravlje i raspoloženje. Jedini otrov je bio otrov u tvojim mislima i ponašanju prema njoj, ali ni toga više nema, jer je tvoja ljubav prema njoj sve izmijenila.”

Pouka:

Onako kako vi tretirate sama sebe, tako će vas tretirati i drugi.

U Kini kažu: Osoba koja voli druge je osoba koju i drugi vole.

33 - Vijetnamski vojnik

Ova priča je o vojniku koji se napokon vraćao kući nakon rata u Vijetnamu.

Nakon povratka u SAD nazvao je svoje roditelje telefonom iz San Francisca.

"Mama, tata, dolazim kući, ali moram vas nešto zamoliti. Imam sa sobom

prijatelja kojeg bih također želio dovesti."

"Naravno", odgovorili su. "Bit će nam drago da ga upoznamo."

"Ima nešto što biste trebali znati", nastavio je sin, "on je u ratu bio teško ranjen,

stao je na minu i izgubio je ruku i nogu. Nema kuda da ode, pa ja želim da dođe i

da živi s nama."

"Žao nam je zbog toga što mu se dogodilo sine", odgovorili su roditelji, "ali sigurno

ćemo mu naći neku kućicu u kojoj će moći živjeti."

"Ne, mama i tata, ja želim da on živi s nama."

"Sine", rekao je otac, "nemaš pojma koliko mnogo tražiš. Neko tako hendikepiran će nam svima biti ogroman teret. Mi imamo svoje živote koje želimo živjeti i nema potrebe da se itko u njih upliće. Mislim da bi trebao doći kući i zaboraviti na toga mladića. On će se već nekako snaći."

Sin je tada poklopio slušalicu i nisu se više čuli. Nekoliko dana poslije, primili su poziv od policije iz San Francisca.

Njihov sin je poginuo zbog pada sa zgrade. Policija je imala razloga da vjeruje da je to bilo samoubojstvo. Njegovi roditelji su morali doći u mrtvačnicu da identificiraju tijelo svoga sina. Prepoznali su ga. Skamenili su se od užasa kada su vidjeli da njihov sin ima samo jednu ruku i jednu nogu.

34 - Vreća

Lala je naišao na zgrbljenog covjeka, na cesti koja vodi u grad.

'U čemu je nevolja' upitao je Lala

Čovjek mu je pokazao tešku vreću i potužio se: Sve što imam na ovom bijelom svijetu, jedva da je napunilo ovu mizernu vreću!

'Bas loša sreća' reče Lala i uzme torbu iz čovjekovih ruku i potrči s njom niz cestu.

Kako je čovjek sad sve izgubio, počne plakati i naricati, još jadniji nego što je bio prije, i nastavi tako hodati.

U međuvremenu, Lala je, brzo trčeći, iza zavoja postavio čovjekovu vreću na sredinu ceste, kuda će zgrbljeni čovjek proći.

Kada je čovjek ugledao torbu nasred ceste, počeo se smijati, pun sreće i vikati:

- Moja vrećo! Mislio sam da sam te izgubio! Sad sam sretan!

Gledajući kroz grmlje, Lala se zadovoljno smješkao.

Pouka:

Ne morate čovjeku ništa dati da ga učinite sretnim. Treba samo naći način za to.

35 - Nesretan sin i sretna kći

Dvije stare prijateljice srele su se nakon mnogo godina.

"Reci mi", upitala je jedna,"kako ti je sin?"

"Moj sin? Siroti mladić! Kako se nesretno oženio! Ta kučka ništa ne radi po kući, ne ide u spizu, ne kuha, ne sprema za sobom, samo se izležava po čitav dan i čita tjednike. Jadnik mora čak da joj donosi doručak u krevet. Zamisli samo tog bezobrazluka! Zar to nije užasno, A šta je sa tvojom kćeri?"

"E, kćerka mi je bila baš sretne ruke. Udala se za pravog anđela. On joj ne da ništa da radi po kući, on joj ide u spizu, kuha a plaća i djevojku koja im sprema. On joj čak donosi i ručak u krevet. Zar to nije divno? Može da spava do mile volje i da se izležava po čitav dan!"

Pouka:

I sreća ima dvije strane. Zavisi sa koje je strane ti gledaš.

36 - Dragi kamen

Neka mudra žena, putujući kroz planinu nađe u jednom potoku dragi kamen. Sutradan srete putnika koji bijaše gladan, te mudra žena otvori torbu da mu da nešto pojesti. On ugleda dragi kamen u njenoj torbi, očara se njime i zatraži od mudre žene da mu ga da. Mudra žena to učini bez premišljanja.

Putnik pođe dalje, sav radostan zbog svoje dobre sreće. Znao je da kamen dovoljno vrijedi da ga učini bogatim.

Ali, poslije nekoliko dana, vrati se on natrag i potraži mudru ženu. Kad je nađe, dade joj kamen i reče:

"Razmišljao sam. Znam koliko je ovaj kamen vrijedan, ali ti ga vraćam u nadi da ću od tebe dobiti nešto što je mnogo, mnogo vrednije. Ako možeš, daj mi to što imaš u sebi, a što ti je omogućilo da mi s takvom lakoćom daš ovaj skupocjeni kamen."

Pouka:

Bogatstvo je u tvojoj duši a ne u tvojoj torbi.

37 - Učiteljica

Postoji jedna priča o učiteljici iz osnovne škole. Ime joj je gospođa Thompson. Jednom prilikom, dok je stajala pred učenicima 5-og razreda na prvi dan škole, izjavila je djeci jednu laž. Pogledavši svoje učenike, rekla je kako ih sve podjednako voli. No, bilo je to nemoguće, jer je u prvoj klupi, zavaljen u svoju stolicu, sjedio mališan imenom Teddy Stoddard.

Gđa. Thompson viđala je Teddija godinu ranije i primijetila da se nije puno igrao sa ostalom djecom, odjeća mu je bila neuredna i uvijek je bio prljav. Teddy je ponekad bio neprijatan, što je rezultiralo time da je Gđa. Thompson sa užitkom markirala njegove ispite debelom crvenom olovkom, križajući papire i konačno, zaokruživši veliko "1" na vrhu njegovih ispita.

Škola gdje je podučavala Gđa. Thompson, zahtijevala je od nje da pregleda sve stare bilješke za svakog učenika; Teddijeve je ostavila za kraj. Ipak, čitajući njegove bilješke, vrlo se iznenadila.

Teddijeva učiteljica iz prvog razreda napisala je "Teddy je vedro i nasmijano dijete. Uredno obavlja zadatke i ima dobro vladanje...svojim prisustvom unosi radost u sredinu".

Učiteljica iz drugog razreda zapisala je: "Teddy je odličan učenik, prijatelji u razredu jako ga vole, ali je on uznemiren zbog toga što mu je majka teško bolesna i život kod kuće mu je stresan".

Učiteljica iz trećeg razreda zabilježila je ovo: "Teško ga je pogodila smrt majke. I dalje se trudi dati najbolje od sebe, ali mu otac ne posvećuje previše pozornosti. Ako se uskoro nešto ne poduzme, njegov obiteljski život uvelike će utjecati na njega".

Teddijeva učiteljica iz četvrtog razreda napisala je: "Teddy je povučen i ne pokazuje puno interesa za školu. Nema puno prijatelja i ponekad spava u razredu".

No sada je Gđa. Thompson shvatila problem i osjetila se posramljeno. Osjećala se još gore kada su joj svi učenici donesli Božićne poklone zamotane u prekrasan papir i šarene vrpce, osim Teddija. Njegov poklon bio je nevješto umotan u debeli, smeđi papir koji mu je preostao od kupovine. Gđu. Thompson zaboljelo je kada je morala otvoriti taj poklon pred razredom. Neka djeca počela su se glasno smijati kada je iz papira izvadila narukvicu od umjetnih dijamanata na kojoj je nekoliko dijamanata nedostajalo i polupraznu bočicu parfema.

Dječji smijeh je utihnuo se učiteljica oduševila narukvicom, stavila ju na ruku, i poprskala malo parfema na zglavak.

Teddy Stoddard je ostao u školi par minuta nakon nastave samo da joj kaže: "Gđo. Thompson, danas mirišite baš kao što je moja mama nekada mirisala". Nakon što su djeca napustila razred, plakala je još sat vremena. Na taj dan, prestala je podučavati čitanje, pisanje i aritmetiku. Umjesto toga, počela je podučavati djecu.

Gđa.Thompson je otada posebnu pažnju posvećivala Teddiju. Dok je radila s njim, djelovao je kao da mu je um živnuo. Što ga je više ohrabrivala, on je brže napredovao. Do kraja godine, Teddy je postao jedan od najpametnije djece u razredu i, unatoč laži da će sve učenike podjednako voljeti, Teddy je postao njen "ljubimac".

Godinu dana kasnije, našla je poruku ispod vrata, od Teddija. Napisao je da je ona najbolja učiteljica koju je ikada u životu imao. Nakon šest godina ponovno je dobila poruku od Teddija. Napisao je da je završio srednju školu, s jako dobrim uspjehom, te da mu je ona još uvijek najbolja učiteljica koju je imao u cijelom svom životu.

Nakon četiri godine, stiglo je sljedeće pismo u kojem je pisao da je nastavio sa školovanjem. Iako je ponekad znalo biti teško, uhvatio se s time u koštac i uskoro će diplomirati kao najbolji student na fakultetu. Ponovio je Gđi. Thompson mu je ona još uvijek najomiljenija i najbolja učiteljica koju je imao cijeli život.

Nakon toga, prošlo je još četiri godine do sljedećeg Teddijevog pisma. Ovog puta, pisao je o svojoj odluci da nakon uspješno završenog dodiplomskog studija, nastavlja još malo dalje sa studiranjem. Ponovno je naglasio da mu je ona još uvijek najbolja i najomiljenija učiteljica koju je ikada imao. Njegovo ime sada je bilo nešto duže. Stajao je potpis, magistar Theodore F. Stoddard.

Priči još uvijek nije kraj. Kao što već pretpostavljate, sljedećeg proljeća stiglo je još jedno pismo. Teddy piše da je upoznao djevojku i da planiraju vjenčanje. Otac mu je preminuo prije nekoliko godina, pa je predložio Gđi. Thompson da na vjenčanju sjedi na počasnom mjestu rezerviranom za majku mladenca. Naravno, Gđa.Thompson je prihvatila prijedlog. I pogodite što? Nosila je onu narukvicu, istu onu na kojoj je nedostajalo nekoliko dijamanata. Pobrinula se i da nosi parfem za kojeg se Teddy sjeća da ga je nosila njegova majka na posljednji Božić koji su proveli zajedno.

Zagrlivši se, Dr. Stoddard je šapnuo Gđi. Thompson na uho, "Hvala Vam, Gđo. Thompson, jer ste vjerovali u mene. Od srca Vam hvala zato jer ste učinili da se osjećam važan i pokazali mi da mogu utjecati na život".

Sa suzama u očima, Gđa. Thompson mu je odgovorila: "Ne, Teddy. Ti si bio onaj koji me naučio da mogu utjecati. Nisam znala podučavati sve dok nisam srela tebe".

38 - Kralj i Dvorska Luda

U jednom kraljevstvu vladao glupi i razmaženi kralj. Osobito su ga ljutile neravnine na cestama njegova kraljevstva. Ranjavale su mu noge svaki put kad bi krenuo na putovanje. Stoga je izdao naredbu da se cijelo kraljevstvo prekrije ugodnim životinjskim krznom.

Kad je to čula dvorska luda, obuzeo ju je gromki smijeh. Bez imalo bojazni posavjetova kralja.

Dragi kralju, pa to je nemoguće! Čemu trošiti toliko bogatstvo? Bolje uzmite dva komada krzna pa ih pričvrstite na svoja stopala.

Kralju se svidje savjet dvorske lude.

Učini tako i nastadoše prve cipele.

Pouka:

Dio svijeta koji trebaš promijeniti tvoje je srce.

39 - Blatnjavi put

Jednom Tanzan i Ekido zajedno putovaše po blatnjavom putu. Jaka kiša je još uvijek padala.

Idući putem, sretoše lijepu djevojku obučenu u svileni kimono obavijen pojasom, koja nije mogla prijeći križanje.

"Dođi, djevojko", reče odmah Tanzan. Podigavši je u svoje naručje, prenese je preko blata.

Ekido ne progovori do uvečer, sve dok ne stigoše do hrama u kojem su trebali prespavati. Tada se više nije mogao suzdržati. "Mi svećenici ne prilazimo blizu ženama", reče Tanzanu, "posebno ne mladim i lijepim. To je opasno. Zašto si to učinio?"

"Ja sam djevojku ostavio tamo", reče Tanzan. "Da li se ja varam ili je ti još uvijek nosiš?"

40 - Netko je mario

1930-ih mladi je putnik istraživao Francuske Alpe.

Naišao je na veliku pustu dolinu. Bila je suha, doimala se zabranjena, izgledala je ružno. Bila je jedno od onih mjesta na kojem se ne želiš zaustavljati.

Tada, odjednom, mladi se je putnik šokirao.

Nasred ove pustopoljine u sredini ničega nalazio se stariji čovjek, pognutog hoda. Na leđima mu je bila vreća napunjena hrastovim žirom. U ruci mu je bio veliki željezni štap.

Čovjek je koristio štap kako bi napravio rupe u zemlji. Tada bi iz vreće uzeo žir i stavio ga u rupu.

Kasnije je starac rekao pustolovu :

- “Posadio sam više od stotinu tisuća žira. Vjerojatno će samo njih desetina izrasti“. Rekao je da su mu žena i sin umrli, te je na ovakav način odlučio provesti svoje posljednje godine.

- „Želim učiniti nešto korisno“ rekao je.

Nakon dvadeset i pet godina sada već ne toliko mladi putnik vratio se na istu pustopoljinu.

Ono što je vidio zapanjilo ga je, nije mogao vjerovati svojim očima. Zemlja je bila napučena predivnom šumom, 2 milje širokom i 5 milja dugačkom. Ptice su pjevale, životinje su se igrale, a divlje je cvijeće mirisalo zrakom.

Putnik je stajao tamo prisjećajući se one pustoši koju je prije vidio; sada je tu stajala predivna šuma – samo zato jer je nekada netko za to mario.

41 - Kad bih ponovo mogla proživjeti život

"Kad bih ponovo mogla proživjeti život" napisala je Erma Bombeck kada je otkrila da umire od raka. Na žalost, Erma je izgubila bitku s bolešću, ali njene mudre riječi su ostale kao inspiracija tisućama ljudi.

Kad bih ponovo mogla proživjeti život

Otišla bih u krevet kad sam bila bolesna, umjesto pretvaranja da će se svijet prestati okretati ako ne budem prisutna.

Zapalila bih ružičastu svijeću napravljenu poput ruže prije nego što se otopi u skladištu.

Manje bih pričala i više slušala.

Pozvala bih prijatelje na večeru čak i ako je tepih umrljan ili je kauč izblijedio.

Pojela bih kokice u "dobroj" dnevnoj sobi i manje bih brinula o nečistoći ako moji požele zapaliti vatru u kaminu.

Odvojila bih vrijeme za slušanje mog djeda i lutanju kroz njegovu mladost.

Preuzela bih više odgovornosti koje je nosio moj muž.

Ne bih nikad inzistirala da prozori automobila budu zatvoreni usred ljetnog dana jer je moja kosa taman isfrizirana i uređena.

Sjela bih na travnjak (bez obzira na mrlje od trave).

Manje bih plakala i smijala se ispred televizora, a više promatrajući život.

Ne bih nikad kupila nešto samo zato što je to praktično, što se neće vidjeti mrlje ili zato što ima doživotnu garanciju.

Umjesto što sam željela da što prije prođe devet mjeseci trudnoće, cijenila bih svaki trenutak i shvatila da je čarolija koja raste u meni jedina prilika da pomognem Bogu u stvaranju čuda života.

Kad bi me djeca naglo poljubila, ne bih nikad rekla: "Kasnije. Sada operi ruke prije ručka." Bilo bi puno više Volim te umjesto Žao mi je.

Najviše bih, kad bih imala drugu priliku za život, cijenila svaku minutu, gledala je i zaista vidjela i nikad se ne bih osvrtala.

Prestanimo se znojiti zbog malih stvari. Prestanimo brinuti o tome tko nas ne voli, tko ima više ili tko što radi. Umjesto toga, počnimo cijeniti odnose koje imamo s onima koji nas vole.

Razmišljajmo o tome čime nas je Bog blagoslovio. I što činimo svaki dan da poboljšamo sebe umno, fizički i emocionalno.

Nadam se da svi imate blagoslovljen dan.

Erma Louise (Harris) Bombeck

(21. 02. 1927. - 22. 04. 1996.)

42 - Gabriel Garcia Marquez: Oproštajno pismo

Kada bi Bog na trenutak zaboravio da sam marioneta i darovao mi nešto malo života, iskoristio bih ovo vrijeme najbolje kako znam.

Vjerojatno ne bih rekao sve o čemu razmišljam, ali sasvim sigurno bih porazmislio o svemu što kažem.

Cijenio bih stvari prema njihovom značenju, a ne prema njihovoj vrijednosti.

Spavao bih malo, više bih sanjao, znam da svaku minutu sa zatvorenim očima gubimo 60 sekundi svjetla.

Hodao bih kad se drugi zaustave, budio bih se kad drugi spavaju.

Kada bi mi Bog darovao mrvicu života, obukao bih se jednostavno, okrenuo se k Suncu, otkrivajući ne samo svoje tijelo, nego i svoju dušu.

Uvjeravao bih ljude, kako se varaju, kad misle da se u starosti nije moguće zaljubiti. Ne znaju da stare baš zato što izbjegavaju ljubav!

Djeci bih napravio krila, ali uzeo bi im ih dok se ne nauče letjeti.

Starijim osobama bih kazao da smrt ne dolazi zajedno sa starošću već s napuštenošću. Toliko stvari bih se naučio od vas, ljudi...

Naučio sam da svi žele živjeti na vrhu planine, zaboravljajući da se istinska sreća skriva u samom načinu penjanja na vrh.

Naučio sam da kad novorođeno dijete uhvati svojom malom ručicom očev prst, drži ga zauvijek.

Naučio sam da čovjek ima pravo gledati na drugoga odozgora samo onda kada mu hoće pomoći da bi se podignuo.

Toliko je stvari što sam se od vas mogao naučiti, ali u stvarnosti nemam baš puno od toga, jer kad me polegnu u grob, to ću zaboraviti.

Govori uvijek što osjetiš, a čini što misliš.

Kad bih znao da te danas posljednji put vidim pospanu, snažno bih te zagrlio i molio se Bogu da mi dozvoli biti tvojim anđelom čuvarom.

Kad bih znao da su to posljednje minute što te vidim, rekao bih ti 'volim te' i ne bih glupo pretpostavljao da to znaš.

Uvijek ima nekakvo sutra i život nam daje mogućnost učiniti dobro djelo, ali danas je sve što mi ostaje, htio bih ti reći da te veoma volim.

Sutra nema nitko zagarantirano - niti mladi, niti stari.

Možda danas posljednji put promatraš one koje voliš.

Zato nemoj biti neodlučan, učini to danas, jer ako se pokaže da sutrašnji dan ne dočekaš, žalit ćeš za danom u kojem ti je nedostajalo vrijeme za jedan osmijeh, za jedan poljubac, da si bio prezauzet da bi im prenio posljednje želje.

Budi stalno blizu onih koje voliš, govori im na glas kako ih trebaš, kako ih ljubiš

i budi prema njima dobar; nađi vremena i reci im 'žao mi je', 'oprosti', 'molim te', 'hvala' i sve ostale riječi ljubavi koje poznaješ.

Nitko neće pamtiti tvoje skrivene misli.

Zato moli Boga za snagu i mudrost da bi ih mogao izraziti.

Pokaži svojim prijateljima i bližnjima kako su ti veoma potrebni.

43 - Ljubav

Čovjek umire i odlazi na nebo.

Anđeli mu kažu:"Odvest ćemo te u raj, ali prvo ćemo ti pokazati pakao."

Odvedu ga na mjesto sa velikom središnjom posudom punom kašaste hrane. Oko posude su jadne i gladne osobe. Svaka od njih ima žlicu dugačku po tri metra. Mogu doći do hrane, ali je, zbog dužine, ne mogu prinijeti ustima. I tako, ove patetične osobe gladuju pored izobilja hrane.

Zatim ga anđeli dovedu u raj.

Na njegovo iznenađenje, ugleda istu scenu. Ponovo gigantska posuda sa hranom, ponovo ljudi sa žlicama od tri metra. Samo ovi su zadovoljni, sretni, nasmijani i zdravi.

"Zašto? U čemu je razlika da su ovi ljudi sretni i siti?", upitao je anđele.

"Pa zar ne vidiš?", upitali su ga.

Kada je pažljivo pogledao primijetio je da svaka osoba žlicom hrani svoga susjeda.

"Ovdje ljudi hrane jedni druge. Oni su naučili put ljubavi."

44 - S tugom

S Tugom jednostavno treba znati.

Tuga je kao starica koja prodaje karanfile po gostionicama, samo se uporno moraš praviti da je ne primjećuješ pa će se kad tad okrenuti i otići, iako ti se u prvi mah čini da će zauvijek cviliti kraj stola.

I pazi...

Pokloniš li joj samo mrvicu pažnje neće se smiriti dok ti ne uvali čitavu košaru.

I onda si gotov.

Jer Tuga nikada ne zaboravlja lica galantnih mušterija.

I nikad te više neće zaobići.

45 - Utjeha

Djevojčica se upravo vratila iz susjedstva gdje je jednoj ženi tragično preminula osmogodišnja kći.

"Zašto si išla tamo?" upita je otac.

"Da utješim susjedu!"

"A što si ti tako malena mogla učiniti da je tješiš?"

"Sjela sam joj u krilo i s njom plakala."

46 - Kuća od zlata

Jedan čovjek je za vrijeme zlatne groznice odlučio prodati svu svoju imovinu da bi kupio opremu za kopanje zlata i osigurao hranu za ovaj poduhvat. Otišao je u planine zajedno sa drugim kopačima i krenuo u potragu za zlatom. Dani su prolazili, a on nije pronašao ni trunku zlata. Prolazili su mjeseci i godine, on je postajao sve siromašniji i siromašniji i na kraju je ostao bez ičega. Razočaran posle svega, riješio je otići u jedno napušteno mjesto, gdje su ostale prazne barake, i tamo umrijeti. Kako se osjećao veoma usamljenim na tom pustom i sumornom mjestu, odlučio je otići negdje u prirodu. Stigao je do jednog potoka, koji je tekao pored divne livade do koje je bila šuma. Tu je stao i promatrajući ovaj predivan prizor prirodne ljepote koje nam je Bog podario, odlučio je tu napraviti sebi jednu malu kućicu. Kako je bilo toplo vrijeme, iskopao je rupu pored potoka i počeo praviti cigle od te zemlje i sušiti ih na suncu. Od njih je kasnije sagradio malu kućicu na sred poljane. Došla je zima, a on je, onako izmoren i razočaran, umro od gladi i hladnoće. Od tada je prošlo puno vremena i jedan mladi bračni par je odlučio kupiti taj plac i sagraditi na njemu kuću, jer im se jako sviđao dio grada. Sagradili su kuću, ali im je smetala ta neugledna kućica na sred livade, pa su odlučili srušiti. Kada su je počeli rušiti, primijetili su da u ciglama nešto svjetluca na suncu. Odnesli su ciglu na analizu i ustanovili da je razlog tome zlato. Mjesto odakle je vađena zemlja za te cigle bilo je bogato nalazište zlata. Na tom mjestu kasnije je otvoren jedan od najvećih rudnika zlata. Zamislite koliko jedan čovjek može biti slijep pored očiju i ne vidjeti bogatstvo koje tako dugo traži. Čovjek je umro od gladi u kući od zlata.

Pouka:

Ne budete slijepi. Otvorite oči! Pogledajte oko sebe!

47 - Dva čovjeka u tebi

Katkada ti se čini da u tebi stanuju dva čovjeka: jedan koji sve čini dobro i kojega pokazuješ svijetu i drugi, kojega se stidiš. Postoji nešto kao dubok jaz u svakom od nas. Susrećem ljude koji unatoč najboljoj volji ipak uvijek upadaju u svoje staro zlo, ljudi koji bi htjeli živjeti dobro, a ipak čine stvari koje ni oni sami ne shvaćaju.

Zašto je to tako? Zato što čovjek nije ni Bog, ni anđeo, nego mali hodočasnik na jednom dugom putu. Pa ipak je čovjek čudesno biće. Iskustvo vlastite slabosti čini ga shvatljivijim njegovim bližnjima. Tko nikada ne želi iskreno postati svjestan svojih zatajenja i boreći se, s njima živjeti, postaje netrpeljiv prema samome sebi i nesposoban da druge tješi, pridiže, prihvaća, oprosti im.

Zbog slabosti i pogrešaka kod samoga sebe ne trebaš se čuditi. Ali ih ni ne smiješ prikrivati i od njih bježati. Moraš naučiti živjeti s njima. Ta znaš: nitko nije tako dobar kao u svojim najboljim trenucima i nitko nije tako loš kao u svojim najgorim trenucima. Prijateljstvo i ljubav cvatu tamo gdje su ljudi postali nježni - nježni u svome sudu, nježni u svojim riječima i nježni u svomu međusobnom ophođenju.

48- Razumijevanje

Seljak je imao štence koje je namjeravao prodati. Zalijepio je reklamu o prodaji štenaca, i narednih je dana većina štenaca bila prodana.

Jednog mu je dana prišao dječak i rekao "Gospodine, želim kupiti jednog od Vaših štenaca."

"Pa," reče farmer brišući pritom znoj s vrata, "ovi su štenci fini rod pasa, i prilično su skupi."

Dječak je spustio glavu na trenutak. Tada duboko zavuče ruku u đep i izvuče čitavu šaku sitniša i dade ih seljaku.

"Imam 39 centi, jeli to dovoljno da pogledam ?"

"Naravno, " reče seljak.

I sa zviždukom, seljak dovikne "Dolly, dođi!".

Iz kućice za pse dotrči kujica Dolly sa četiri male krznene loptice. Mladi je dječak pritisnuo lice uz žićanu ogradu. Oči su mu plesale s užitkom.

Kako su psići stizali k ogradi, dječak je vidio još nešto blizu kućice. Polako, još se jedna krznena loptica približila; vidljivo manja. Psić je imao kržljavu nogicu i nikako nije mogao hodati u ravnini.

"Želim ovog" reče dječak, i pokaže prema najmanjem psiću.

Seljak je kleknuo kraj dječaka i rekao "Sine, ne želiš ovog psića. Nikada neće biti u mogućnosti trčati i igrati se kao ostali psi."

S tim odgovorom dječak se odmaknuo od ograde, posegnuo za nogavicom i počeo je zavrtati prema gore. Otkrio je seljaku dvije čelične šipke koje su se protezale sve do stopala - gdje su bile spojene s umjetnim stopalom. Pogledao je seljaka i rekao :

"Vidite gospodine, niti ja ne trčim predobro - a štene će trebati nekoga tko ga razumije."

- Svijet je pun ljudi koji trebaju nekoga tko će ih razumjeti.

49 - Kolačići i voćni sok

Dječak je želio sresti Boga. Znao je da treba dugo putovati do mjesta gdje on živi, pa je zato spremio svoju prtljagu s omiljenim kolačićima i pakiranjem od 6 boca voćnog soka te započeo svoju pustolovinu.

Kad je odmakao tri reda kuća, susreo je nekog starca. Sjedio je u perivoju i mirno hranio nekoliko golubova.

Dječak je sjeo blizu njega i otvorio svoju prtljagu. Upravo se htio osvježiti voćnim sokom kad spazi da starac izgleda gladan, pa mu ponudi jedan kolačić.

Starac ga je zahvalno primio i nasmiješio se dječaku. Njegov je osmijeh bio tako prijateljski da je dječak zaželio ponovno ga vidjeti, pa mu je sada ponudio bočicu voćnog soka.

Starac mu se ponovno nasmiješio. Dječak je bio izvan sebe. Sjedili su čitavo popodne jedući i smijući se, bez da su izgovorili jednu jedinu riječ.

U međuvremenu se smračilo, dječak je osjetio umor i ustao je da pođe, ali tek što je napravio nekoliko koraka okrenuo se, potrčao natrag do starca i snažno ga zagrlio. Starac mu je darovao najveći smiješak do sada.

Kada je dječak ubrzo otvorio vrata svoje kuće, majka je bila iznenađena radošću na njegovom licu. Upitala ga je: »Što je to što si danas učinio da te je tako razdragalo?«

Odgovorio je: »Objedovao sam s Bogom«. No, prije nego što je njegova majka uspjela odgovoriti, dodao je: »Znaš što! Bog ima najljepši osmijeh koji sam ikada vidio«.

U međuvremenu starac, također prožet radošću, vratio se kući. Njegov je sin bio začuđen odsjajem mira na njegovu licu i upitao ga je: »Tata, što je to što si danas učinio da te je tako razdragalo?«

Odgovorio je: »Jeo sam kolačiće u perivoju s Bogom«. Za svaki slučaj, prije nego što je njegov sin odgovorio, dodao je: »Znaš što! Puno je mlađi nego što sam mislio.«

Pouka:

- Prečesto podcjenjujemo snagu dodira, smiješka, ljubazne riječi, uha koje nas sluša, iskrene pohvale ili najmanji čin pozornosti, a svi oni imaju snagu darovati nam život. Ljudi ulaze u naš život za vrijeme nekog razloga, godišnjeg doba ili za čitav život. Sve ih jednako primi!

50 - Mrkva je moja

Jedna stara žena dospjela je poslije svoje smrti pred Božji sud. Kopajući po registru, Sudac nije mogao pronaći ni jedno djelo milosrđa osim jedne mrkve koju je udijelila nekom prosjaku.

Ipak, moć jednog jedinog čina ljubavi bila je dovoljna da je pošalje u raj.

Mrkva je donesena na sud i uručena ženi. Kad ju je uzela, počela ju je dizati je uvis, kao da je vuče nevidljivi konac. U tom trenutku, neki sirotan okačio se za skut njene haljine, za njegovu nogu okačio se neko treći, i ubrzo se formirao čitav niz ljudi koji su se penjali ka raju, okačeni o mrkvu.

Žena nije osjećala nikakav teret, a pošto nije gledala na niže, nije ni primijetila što se događa.

Penjali su se sve više i više, dok nisu stigli do samih vrata raja. U tom trenutku, žena se okrenula da baci posljednji pogled ka Zemlji i ispod sebe ugledala čitav niz ljudi, okačenih o nju.

Kako je pobjesnjela!

Zaprijetila im je rukom i viknula: "Marš! Dalje od mene! Mrkva je moja!" Dok je tako mahala rukom, mrkva joj je ispala i ona se sunovratila sa čitavom svojom pratnjom.

Samo jedan je uzrok sveg zla na Zemlji: "Ovo je moje!"

51 - Valovi

Neki mali val kotrlja se oceanom i divno se provodi. Uživa u vjetru i svježem zraku - sve dok ne opazi kako se valovi ispred njega razbijaju o stjenovitu obalu.

"Bože, ovo je užasno!"- pomisli - "pa vidi što će mi se dogoditi!"

Naiđe drugi val. Vidi ovoga kako je potišten, pa ga upita sto mu je.

"Pa zar ti ništa ne razumiješ? Svi ćemo se razbiti; svi mi valovi pretvorit ćemo se u ništa! Zar to nije strašno?"

"Ne, ti si taj koji ne razumiješ! Ti nisi val, ti si dio oceana!"

Anđeo jednog djeteta

Bilo jednom jedno dijete koje se pripremalo doći na svijet.

Jednog dana ono upita Boga:

- "Gospodine, rekli su mi da ćeš me sutra poslati na Svijet, ali ja sam tako sitan i nemoćan, kako ću živjeti tamo?"

Bog odgovori:

- "Od svih anđela izabrao sam jednog za tebe. On će te čekati i štititi. Svaki dan će ti pjevati i smiješiti se. Tako ćeš ti osjetiti njegovu ljubav i biti ćeš sretan."

- "Dobro, kako ću ih razumjeti kad mi nešto kažu, kada ne znam njihov jezik?" - zapita dijete.

- "Anđeo će ti govoriti najljepše i najslađe riječi koje ćeš moći čuti na svijetu i pažljivo i sa ljubavlju naučit ćete pričati."

- "Čuo sam da na Zemlji ima dosta loših ljudi, tko će me štiti?" - zabrinuto nastavi dijete.

Bog se nasmiješi i kaže:

- "Tvoj će te anđeo uvijek štiti, pa bilo to i po cijenu njegovog vlastitog života."

Dijete pogleda Boga i molećivim glasom kaže:

- "Ali ja sam veoma tužan što Te više neću moći vidjeti."

- "Tvoj će ti anđeo uvijek pričati o meni i naučit će te putovima koji vode do mene."

Tada u raju nastade tišina i glasovi sa Zemlje dopriješe do njega. Dijete shvati da treba ići pa postavi posljednje pitanje:

- "Gospodine, ako sad moram ići, molim Te, reci mi kako se zove moj anđeo"

Bog odgovori s velikim osmjehom:

- "Nije važno kako se zove, ti ćeš ga zvati MAMA”

52 - Izreke o ljubavi i prijateljstvu

* Ljubav započinje s osmijehom, raste s poljupcem i završava sa suzom.

* Ne plači za nekime tko neće plakati za tobom.

* Dobre je prijatelje teško pronaći, još teže napustiti, a nemoguće ih je zaboraviti.

* Djela govore više od riječi.

* Najteže je gledati nekoga koga voliš, da voli nekog drugog.

* Nemoj dozvoliti da te prošlost zadržava; propuštaš lijepe stvari.

* Život je kratak. Ako ne pogledaš oko sebe svako toliko, mogao bi ti promaći.

* Najbolji je prijatelj poput djeteline s četiri lista: teško ga je pronaći i sretan si što ga imaš.

* Ako misliš da život ne znači ništa, promisli opet. Možda ti značiš nekome cijeli svijet.

* Nemoj se mrštiti. Ne možeš znati tko će se zaljubiti u tvoj osmijeh .

* Što ćeš učiniti kada jedina osoba koja te može utješiti je osoba koja te rasplakala ?

* Nitko nije savršen sve dok se ne zaljubiš u njega.

* Sve je dobro na kraju. Ako nije dobro, tada nije kraj.

* Većina ljudi dođu i odu iz tvog život. Ali samo pravi prijatelji ostave tragove u tvome srcu.

Dva monaha

“Dva monaha peru u vodi svoje zdjelice, kad primijete škorpiona koji se utapa. Jedan od njih ga izvuče na suho, ali škorpion ga prilikom spašavanja ubode. Monah mirno nastavi prati svoju zdjelu, no nakon nekoliko minuta isti škorpion ponovno upadne u vodu. Monah ga opet spasi. Škorpion ga i prilikom ovog spašavanja ubode.

- Pa, zašto ga nastavljaš spašavati iako znaš kako je u škorpionovoj naravi ubadati? - drugi monah upita prvog. - Zato što je u mojoj naravi spašavati, mirno odgovori prvi i nastavi prati svoju zdjelicu od hrane.”

53 - Dobro u zlu i zlo u dobrom

Kineski seljak i njegov sin od sve imovine imali su samo jednu kobilu. Nekom prilikom kobila im je pobjegla i njihov susjed je došao i rekao im:

- Kakva užasna stvar, kobila vam je pobjegla.

Seljak je na to odgovorio:

- Ne znam da li je loša ili dobra, takav je život.

Sljedećeg dana kobila se vratila i sa sobom dovela čitav čopor divljih konja. Susjedi su se okupili i rekli:

- Kakva velika sreća. Tvoja kobila ti je dovela toliko drugih konja. Sada si bogat čovjek.

A seljak je na to odgovorio:

- Teško je reci da li je to dobro ili zlo. To je život.

Seljakov sin je htio ukrotiti konje i zajahao je jednog. Ali konj ga je zbacio, on je slomio nogu i ostao hrom. Susjedi rekoše seljaku:

- Užasno je to što ti se desilo, da tvoj sin ostane bogalj.

Seljak je odgovorio:

- Ja ne znam da li je to zlo ili dobro. To je život.

Uskoro su vojnici došli u selo i mobilizirali sve mlade ljude sposobne za rat i uzeli su susjedovog sina, ali seljakovog nisu, jer je bio hrom. Tada je susjed rekao:

- Možda vise nikada neću vidjeti svog sina. Ali ti si sretan, tvoj sin je pošteđen.

Seljak je opet odgovorio:

- Ja ne znam da li je to dobro ili zlo. TO JE ŽIVOT.

54 - Blizanci

Blizanci u majčinoj utrobi razgovaraju:

- Vjeruješ li u život poslije rođenja?

- Naravno, sigurno postoji nešto nakon rođenja. Možda smo ovdje baš zato da se pripravimo na život poslije rođenja.

- To je glupost. Nema života poslije rođenja. Kako bi taj život uopće izgledao?

- Ne znam točno, ali uvjeren sam da će biti više svjetla i da ćemo moći hodati i jesti svojim ustima.

- To je potpuna glupost. Znaš da nemoguće trčati i jesti svojim ustima. Pa zato imamo pupčanu vrpcu. Kažem ti, poslije rođenja nema života.

- Pupčana vrpca je prekratka. Uvjeren sam da postoji nešto poslije rođenja. Nešto posve drukčije od ovoga što živimo sada.

- Ali nitko se nije vratio od tamo. Život se poslije rođenja završava. Osim toga, život nije ništa drugo do nego postojanje u uskoj i mračnoj okolini.

- Pa ne znam baš točno kako izgleda život poslije rođenja, ali ćemo u svakom slučaju sresti našu mamu. Ona će zatim brinuti za nas.

- Mama?!? Ti vjeruješ u mamu! Gdje bi po tvome ta mama bila?

- Svuda oko nas, naravno. Zahvaljujući njoj smo živi, bez nje ne bismo uopće postojali

- Ne vjerujem. Mamu nisam nikada vidio, zato je jasno da ne postoji.

- Da, moguće, ali ponekad, kada smo potpuno mirni, možemo je čuti kako pjeva i miluje našsvijet. Znaš, uvjeren sam da naš život poslije rođenja zapravo tek počinje.

55 - Slijepac i fenjer

Kada je neki slijepac odlazio od svog prijatelja, ovaj mu dade fenjer da ga ponese sa sobom.

- Ne treba mi fenjer. Meni je svejedno je li mrak ili svjetlo.

- Znam, ali ne budeš li imao svijetlo uza se, netko bi u mraku slučajno mogao naletjeti na tebe.

- Oh, da u redu.

- UF! UF! sudar.

- Zar ne vidiš svjetlo pred sobom!?

- Hej, čovječe! To tvoje svjetlo je bilo već ugašeno.

Pouka:

Korištenje tuđih ideja za prosvjetljenje drugih ljudi je poput slijepca koji nosi fenjer - svjetlo se putem može ugasiti a vi to ne možete znati.

56 - Obitelj

Zaletjela sam se u stranca dok je prolazio,

''O, oprostite mi, molim vas!'' bio je moj odgovor.

On je rekao, ''Molim vas, oprostite vi meni; nisam vas vidio.''

Bili smo tako pažljivi, taj stranac i ja.

Otišli smo svojim putem i pozdravili se.

Ali kod kuće se pričala drugačija priča,

kako smo tretirali svoje voljene, mlade i stare.

Kasnije toga dana, dok sam kuhala večernji objed,

moj sin je stao iza mene vrlo tiho.

Kad sam se okrenula, gotovo sam se sudarila s njim.

''Makni mi se s puta!'' rekla sam uz viku.

On je otišao, a njegovo malo srce se slomilo.

Nisam shvatila koliko sam oštro govorila.

Dok sam ležala budna u krevetu,

tihi Božji glas mi je progovorio,

''Dok si dijelila sa strancem uobičajenu uljudnost,

tvoja obitelj koju voliš, bila je povrijeđena.

Otiđi i pogledaj na kuhinjski pod,

naći ćeš cvijeće pokraj vrata.

To cvijeće je tvoj sin donio za tebe.

Ubrao ih je sam: ružičasto, žuto i plavo.

Stajao je vrlo tiho da ne pokvari iznenađenje,

nisi vidjela suze koje su ispunile njegove male oči.''

Tada sam se osjetila tako malenom,

i suze su mi počele kapati niz lice.

Tiho sam otišla i klekla pored njegovog kreveta;

''Probudi se, maleni, probudi se,'' rekla sam.

''Jesi li ti ubrao za mene ovo cvijeće?''

Smiješio se, ''Našao sam ih vani, kod drveta.

Ubrao sam ih zato jer su lijepi kao ti.

Znao sam da će ti se svidjeti, posebno plavi.''

Rekla sam, ''Sine, jako mi je žao što sam se onako ponijela danas;

nisam trebala vikati tako na tebe.''

Rekao je, ''O, mama, u redu je.

Svejedno te volim.''

Ja sam rekla, ''Sine, i ja tebe volim, i volim cvijeće, posebno plavo.''

Jeste li svjesni da ako umremo sutra,

tvrtka za koju smo radili, lako nas uskoro može zamijeniti.

Ali obitelj koju ostavljamo iza sebe

osjećala bi gubitak do kraja njihovih života.

I molim te, razmisli, unosimo se u posao više nego u svoje obitelji,

ne misliš li da to nije mudro ulaganje?

Dakle, što je iza priče?

57 - Znaš li što znači riječ obitelj?

Naučio sam...

Naučio sam, kada si zaljubljen, vidi se.

Naučio sam, kada mi samo jedna osoba kaže "uljepšao si mi dan... ", onda je moj dan sasvim drugačiji.

Naučio sam, da je najmirniji osjećaj na svijetu, kada ti dijete zaspi u naručju.

Naučio sam, da je važnije biti ljubazan nego biti u pravu.

Naučio sam, da nikada od djeteta ne smiješ odbiti poklon.

Naučio sam, da uvijek možeš za nekoga moliti, ukoliko sam nema snage da može sebi pomoći na drugi način.

Naučio sam, da ti je, bez obzira koliko ozbiljnosti život od tebe zahtjeva, uvijek potreban prijatelj s kojim se možeš glupirati.

Naučio sam, da je ponekad sve što je nekome potrebno, nečija ruka za držanje i srce za razumijevanje.

Naučio sam, da trebamo biti zahvalni što nam Bog ne daje uvijek ono što tražimo.

Naučio sam, da mali svakodnevni događaji čine život spektakularnim.

Naučio sam, da je ispod svačijeg tvrdog oklopa netko tko želi da je cijenjen i voljen.

Naučio sam, da Bog nije sve učinio u jednom danu. Zašto ja mislim da mogu?

Naučio sam, da činjenice, ako ih ignoriram ili izbjegavam, ne mijenjam.

Naučio sam, da kada planiraš osvetiti se nekome, time samo dozvoljavaš sebi da te ta osoba nastavi vrijeđati.

Naučio sam, da ljubav, a ne vrijeme, liječi sve rane.

Naučio sam, najlakši način da kao osoba rastem je da se okružim ljudima koji su pametniji od mene.

Naučio sam, da svatko koga sretneš, zaslužuje da ga pozdraviš s osmijehom.

Naučio sam, da nitko nije savršen, dok se ne zaljubiš u njega.

Naučio sam, da je život tvrd i zahtjevan, ali da sam ja žilaviji i izdržljiviji.

Naučio sam, da dobre prilike nikada nisu izgubljene; netko će se uvijek poslužiti onima koje ti propustiš.

Naučio sam, kada naučiš živjeti u luci gorčine, sreća će se uvijek sidriti negdje drugdje.

Naučio sam, da bih volio da sam svome djedu, prije nego što je umro, još jednom rekao da ga volim.

Naučio sam, da treba podijeliti riječi koje su nježne i mekane, jer ćeš ih sutra možda morati pojesti.

Naučio sam, da je osmijeh jedan jeftin način da popraviš svoj izgled.

Naučio sam, da ne mogu birati kako ću se osjećati, ali mogu odlučiti što ću s time uraditi.

Naučio sam, da, kad ti jednom novorođeno unuče uhvati mali prst svojom šačicom, ti si osvojen doživotno.

Naučio sam, da svi žele živjeti na planini, ali da se sva sreća i rast događaju dok se penješ.

Naučio sam, da je dobro davati savjet samo u dva slučaja: kada ga netko traži ili kada je pitanje života i smrti.

Naučio sam, što imam manje vremena, više stvari mogu napraviti.

Naučio sam, ugriz psa neće proći ako psa ubiješ.

58 - Žena

Kada je Bog stvorio ženu, došao je do šestog dana, radeći prekovremeno.

Jedan Anđeo je došao i upitao ga:

“Zašto trošiš tako puno vremena na nju?”

Bog odgovara:

“A jesi li ti vidio sve specifikacije, koje sam napravio da je formiram?"

Evo, vidi:

“Ona mora znati prati, ali ne smije biti od plastike, imati više od 200 pokretnih zglobova, a svi moraju imati mogućnost za zamjenu, i usput svaka dijeta mora funkcionirati, i još mora imati krilo za najmanje četvero djece... u isto vrijeme treba znati dati poljubac, izliječiti od jednog povrijeđenog koljena do slomljenog srca, i sve to mora raditi samo sa dvije ruke.”

Anđeo se začudio svim tim zahtjevima:

“Sa samo dvije ruke?....Nemoguće!“

I ovo je samo standardni model ?!

Pa će Bogu:

“To je puno posla za jedan dan...pričekaj sutra, pa je dovrši“.

"Ne želim to!", protestirao je Bog. "Tako sam blizu da dovršim ovo biće, meni toliko drago.

Kad se razboli, sama će se izboriti za svoje ozdravljenje, i moći će raditi 18 sati dnevno."

Anđeo se približio i dotaknuo ženu.

“Bože, kako si je napravio taku meku?”

“Je, mekana je”, kaže Bog, "ali napravio sam je da ima i veliku snagu. Nećeš vjerovati što sve može učiniti i izdržati.”

“A može li misliti?" pita Anđeo.

Bog odgovara:

“Ne samo da može misliti, ona može i surađivati i dogovarati se."

Anđeo je ugledao nešto što mu je privuklo pažnju, pa dotakne ženino lice...

“Bože, izgleda da ovaj model ipak ima jedan propust. Rekao sam ti da previše stvari stavljaš na nju..."

“Nije to nikakav propust...to je jedna suza”, ispravi ga Bog.

“A zašto to, čemu služi?" upita Anđeo.

I Bog kaže:

“Suza je njezin način da se izrazi, njena tuga, njena ljubav, njena samoća, njen bol i njen ponos.”

Ovo je ostavilo jak utisak na Anđela:

“Ti si genijalac, Bože. Na sve si mislio! Žena je sjajno biće!!”

To je istina!

Žena ima snagu, zato joj se čovjek divi. Ona podnosi teškoću, nosi tugu, ali zna za sreću, ljubav i svoje mišljenje.

Ona se smije, kad želi vrisnuti.

Žena pjeva, kada želi plakati. Plače kad je sretna i smješka se kad je nervozna.

Bori se za ono u što vjeruje.

Ona je protiv nepravde.

Ne priznaje “ne” za odgovor, ako ima drugi i bolji način za rješenje. Sve od sebe daje za svoju obitelj. Ona prati prijateljicu liječniku, zato što se ova boji.

I žena voli bez granica...

Ona plače od sreće kad joj djeca nešto novo u životu dožive, raduje se dobroti svojih prijatelja.

Sretna je kad čuje za neko rođenje ili vjenčanje.

Njeno srce se lomi kada čuje za smrt neke drage osobe.

Tuguje za izgubljenim voljenim osobama, ali je jaka i kad nema više ništa za što bi se borila.

Žena zna da jedan poljubac i jedan zagrljaj može izliječiti slomljeno srce.

"ALI....", Bog će zabrinuto:

žena ima i jednu grešku: ONA ZABORAVLJA KOLIKO VRIJEDI! ! !

59 - Sijač sreće

Jednog dana vidješe dječaci nekog starca kako ide ulicom sa velikom košarom na ramenu, prepunom blistavih zvijezda. Laganim zamahom ruke on bi s vremena na vrijeme zagrabio iz košare i zamahnuo kao da sije. Tada bi mnogo prekrasnih zvjezdica zalepršalo oko njega kao jato vranica.

- Što to radite? – upitaše dječaci goreći od znatiželje.

- Sijem sreću! – odgovori čovjek i mirno nastavi svoj posao dok su mu se među prstima caklili prekrasni dragulji iz kojih su dječake gledale tople dugine boje poput sunčanih očiju.

Osvojeni tom ljepotom, mališani smjesta pojuriše da uhvate sreću, ali uzalud.

I oni najhitriji i najokretniji ostajali bi praznih ruku.

- Uzalud je to što činite – osvrnuo se tajanstveno starac - tako je nikada nećete uloviti.

- Zašto? – upitaše začuđeno dječaci.

Nasmiješivši se, starac je tiho rekao:

- Tek kad se naučite sijati radost i ljepotu oko sebe, bit ćete pozvani na žetvu sreće. Onaj tko grabi sebi, nikada neće uhvatiti sreću.

Sreća se uzima raširenih ruku.

60 - Sad je Vrijeme

Jednu malu djevojčicu često su slali u podrum po krumpir koji je trebalo pripremiti za večeru. Jednog dana dok je birala krumpir, sišao je i njen otac u podrum

"Što to radiš?" - upitao je.

"Pokušavam naći najsitnije krumpire koje ćemo iskoristiti za večeras. Krupnije i bolje krumpire iskoristit ćemo kasnije."

Otac se smiješio dok je iz njene ruke uzimao posudu i sitan krumpir izručio natrag na gomilu.

"Ako tako postupaš, uvijek ćemo jesti samo sitan krumpir. Izaberi najveći, najbolji krumpir za danas, pa ćemo uvijek jesti najbolji krumpir!"

Pouka:

Ono što najbolje možemo učiniti svojim bližnjima ne trebamo čuvati za neko buduće vrijeme. Ta buduća prilika možda nikada neće doći. Ako se trudimo sada živjeti najboljim životom i sada budemo ljudi dobre volje, onda nije potrebno brinuti o tome hoćemo li biti takvi i u budućnosti.

Izaberite sada samo ono sto je najbolje i uvijek najbolje.

61 - Božje kutije

U svojim rukama držim 2 kutije koje mi je Bog dao.

Rekao mi je :"Stavi sve svoje žalosti i tjeskobe u crnu, a sve svoje radosti u zlatnu". Dobro sam pazio na Njegove riječi, i u dvije kutije pohranjivao sam svoje žalosti i radosti, ali mi se činilo da zlatna postaje svakim danom sve teža i teža, a crna je bila laka kao i prije.

Iz radoznalosti sam otvorio crnu kutiju da bi vidio zašto je tome tako, i vidio sam na dnu crne kutije rupu kroz koje su propadale moje tjeskobe i žalosti.

Pokazao sam Bogu tu rupu, razmišljajući naglas :"Pa, gdje bi mogle biti moje žalosti?"

Nasmijao se :"Dijete moje, one su ovdje kod mene:"

Upitao sa Ga :"Bože, zašto si mi dao dvije kutije, zašto crnu sa rupom"?

"Dijete moje, zlatna je za tebe da skupljaš blagoslove, a crna je da možeš ići naprijed!"

62 - Leptir

Čovjek je pronašao kukuljicu sa ličinkom leptira. Jednog se dana na čahuri otvori malena rupica; sjedio je i gledao leptira nekoliko sati kako se bori i muči da prođe kroz tu malenu rupicu. Tada se učinilo da se prestao micati. Činilo se da je došao do kuda je mogao i više nije mogao dalje.

Tada mu je čovjek odlučio pomoći, uzeo je malene škarice i proširio otvor. Leptir je tada lagano izašao, ali imao je debelo tijelo i malena, kržljava krila.

Čovjek je nastavio gledati leptira jer je očekivao, da će svakoga trenutka, krila se povećati i moći će nositi veliko tijelo, koje će se smanjiti s vremenom.

Ništa se nije dogodilo! Štoviše, leptir je proveo ostatak života puzajući sa svojim debelim tijelom i kržljavim krilcima. Nikad nije uspio poletiti.

Što čovjek u svojoj brižnosti nije shvatio je da su tvrda kukuljica i veliki napor leptira kako bi prošao kroz maleni otvor bili prirodni način da se tekućina iz tijela prenese u njegova krila i tako mu omogući letenje.

Pouka:

Ponekad su borbe upravo ono što trebamo u životu. Da nam je priroda dozvolila da kročimo kroz život bez ikakvih problema, zakržljala bi nas. Ne bismo uspjeli biti snažni i ne bismo se naučili boriti.

I nikada ne bi poletjeli...

63 - Povijest sudbine čovjeka

Stvori Bog magarca i reče mu: Biti ćeš magarac, raditi ćeš od zore do mraka, teglit ćeš na svojim leđima sve sto ti stave i živjet ćeš 30 godina. Magarac odgovori: Neka bude volja Tvoja, Gospodine, ali..... 30 godina je previše, zar ne bi bilo bolje 10? Usliši Gospodin magarca i načini ga takvim. Zatim stvori Bog psa i reče mu: Biti ćeš pas, čuvat ćeš kuću čovjekovu, jest ćeš sto ti stave i živjet ćeš 25 godina. Pas odgovori: Neka bude volja Tvoja, Gospodine, ali... 25 godina je malo previše, zar ne bi bilo bolje 10? I usliši Gospodin volju psa i učini ga takvim. Onda stvori Bog majmuna i reče mu: Bit ćeš majmun, skakat ćeš sa stabla na stablo i činiti majmunarije za zabavu okoline svoje i živjet ćeš 15 godina. Majmun odgovori: Neka bude volja Tvoja, Gospodine, ali... 15 godina je malo previše, zar ne bi bilo bolje 5? I usliši Gospodin volju majmuna i načini ga takvim. Konačno stvori Bog čovjeka i reče mu: Biti ćeš čovjek, najinteligentnije stvorenje na zemlji, gospodarit ćeš svijetom i svime u njemu (osim ženom - to ti nikada neće uspjeti) i živjet ćeš 30 godina. Čovjek odgovori: Hvala ti i neka bude volja Tvoja, Gospodine, ali...30 godina je premalo, zar mi ne bi mogao dati 20 godina što neće magarac, 15 što ih odbije pas i 10 što ne htjede majmun? I usliši Gospodin volju čovjekovu i načini ga takvim. I tako čovjek živi 30 godina kao čovjek, zatim se oženi i živi 20 godina kao magarac, radeći od zore do sumraka i tegleći na svojim leđima teret obitelji. Potom ode u mirovinu i živi 15 godina poput psa, čuvajući kuću i jedući sto mu daju. I na kraju, živi još 10 godina kao majmun, skačući od stana do stana svoje djece i kreveljeći se da zabavi unuke.

64 - Otac i sin

Jednog su dana razbojnici oteli petogodišnjeg dječaka i spalili selo u kojem je živio. Kad se otac vratio, vidio je zgarište i učinilo mu se da je pougljenilo dječje tijelo njegov sin. Plačući i čupajući kosu spalio je dječje tijelo, sakupio pepeo u jednu vrećicu i stalno je nosio sa sobom.

Jednog je dana, međutim, njegov pravi sin pobjegao od razbojnika i vratio se kući. Pokucao je na očeva vrata. Otac koji je još uvijek plakao i nosio vrećicu s pepelom sa sobom, upitao je: "Tko je tamo?"

"Tata, ja sam, tvoj sin. Otvori vrata."

Otac je pomislio da se neki obijestan dječak s njime šali. Viknuo mu je neka odlazi i nastavio je plakati. Dječak je uporno kucao, ali otac nije otvarao vrata. Nakon nekog vremena dječak je otišao. Otac i sin više se nikada nisu vidjeli.

Na kraju je mudrac dodao: "Smatraš li nešto istinom, ako se toga previše držiš, kada sama istina dođe na tvoja vrata, nećeš joj otvoriti".

65 - Povjerenje

Bilo je to prije mnogo godina.

U jednoj zemlji živio je kralj koji je mudro upravljao svojim kraljevstvom. Oko sebe je već imao povjerljive ljude, ali mu je trebala još jedna izuzetno povjerljiva osoba. Kralj je želio na dvoru imati jednog pametnog, ali iznad svega vjernog i odanog mladića, koji je znao čuvati tajne. I zato je po cijelom kraljevstvu objavio da se traži jedna takva osoba.

Nakon nekog vremena javio se veliki broj obrazovanih mladih ljudi i kralj se našao u dilemi koga da izabere. Zato je odlučio postaviti im jedan zadatak, pa koji ga bude riješio i još obrazložio svoje rješenje, biti će izabran.

Zadatak je bio jedna zagonetka: svaki mladić je dobio tri lutke. One su bile identične, jednake veličine, jednako obučene, sa istim frizurama.

Međutim, one su se ipak u nečemu razlikovale. A to nešto je trebalo zapaziti tj. pronaći. Zadatak je naoko bio lak, ali nakon podosta vremena mladići su vračali lutke sa obrazloženjem da ne mogu primijetiti razliku. Ali, kralj je ostao uporan.

„Valjda će se naći bar jedan koji će uočiti vrijednost jedne lutke i mane na ostale dvije. A ta vrijedna karakterna crta te lutke tako je važna. Uoči li netko tu njenu osobinu, znači da je i sam ima. A meni baš takav treba.”

Najzad se pojavio jedan mladić koji je skromno stao pred kralja, odvojio jednu lutku na jednu stranu a ostale dvije na drugu. Prije nego je bilo što rekao, učinio je sljedeće:

Prvoj lutki je uvukao jednu slamčicu u uho i ona je izasla kroz drugo uho.

Kod druge je učinio to isto, ali ovoga puta slamčica je izasla na usta.

I na kraju, kod treće lutke, slamčica uopće nije izašla, već je ostala unutar same lutke.

"Poštovani kralju, ova posljednja lutka je najvrednija" - odgovorio je mirno mladić.

"Da, tako je" - zadovoljno se nasmijao kralj, jer je zagonetka bila riješena.

66 - Za života, brate, za života

Želiš li usrećiti nekoga kome želiš mnogo dobra...

učini to danas za života, brate, za života..

Želiš li darovati cvijet?

Daruj ga danas s ljubavlju za života, brate, za života...

Želiš li reći «volim te» svojim ukućanima,

prijatelju bliskom ili dalekom, reci to za života, brate, za života...

Ne čekaj da ljudi umru da im očituješ dobrotu

i da osjete tvoju ljubav: za života, brate, za života to učini.

Bit ćeš veoma sretan naučiš li dijeliti sreću

svima koje poznaješ za života, brate, za života...

Umjesto da posjećuješ groblja, umjesto da puniš grobove cvijećem,

ispuni srca ljubavlju za života, brate, za života...

67 - Poljubac

Četvero stranaca putovalo je vlakom u istom kupeu: dvije žene nasuprot dvojice muškaraca.

Jedna je žena vrlo bogata i otmjena 70godišnja lady sa skupim nakitom i najfinijim krznom. Do nje sjedi prekrasna mlada žena, 19-godišnjakinja koja kao da je upravo sišla s naslovnice modnog magazina. Nasuprot starijoj dami je ozbiljan muškarac, srednjih četrdesetih, odlikovan časnik, a uz njega mladić – vojnik na putu kući.

Putujući tako zajedno, pričali su i čavrljali o svakodnevnim, običnim, stvarima sve dok nisu ušli u neosvijetljen tunel. Neko su vrijeme sjedili u potpunom mraku i tišini. Iznenada, tišinu prekine zvučni poljubac, a potom i još zvučniji – šamar.

U tišini koja je nakon toga ponovno slijedila, svatko je od njih mirno sjedio – sam sa svojim mislima.

Starija je gospođa mislila: Baš divno što čak i u ovakvim liberalnim vremenima još uvijek postoje djevojke koje drže do svog poštenja i ugleda.

Mlada je žena, sva u čudu mislila: Pa zašto bi bilo koji normalan muškarac radije poljubio ovog fosila nego mene?

Časnik je pak, trljajući svoj bolni obraz, ljutito razmišljao o tome kako ijedna žena uopće može pomisliti da bi čovjek njegova statusa mogao pasti tako nisko da bi po mraku lovio njezine poljupce.

A vojnik je, smijuljeći se od uha do uha, mislio: Pa kakav je to ludi svijet u kojem vojnik može poljubiti svoju ruku i onda njome tresnut časnika i izvući se bez posljedica?

68 - Životni izbori

Odabrati živjeti po vlastitom izboru najveća je sloboda koju ćete ikada imati.

Kad biste imali samo jedan izbor: da izaberete ili da ne izaberete, što biste izabrali?

Izbori koje smo učinili slučajno su isto tako važni kao oni koje smo učinili namjerno!

Dnevno ste suočeni sa tisuću izbora. Svaki od njih je važan.

Što god da izaberete, uživajte u tome. To je vaš izbor.

Kad imate problem, donesite neku odluku, izaberite ... osjećat ćete se bolje.

Ne možete upravljati svojim životom ako ne upravljate sobom. Ne možete upravljati sobom ako ne upravljate svojim izborima. Upravljajte svojim izborima i upravljat ćete svojim životom.

Naučiti ŠTO izabrati i KAKO izabrati možda je najvažnije obrazovanje koje uopće možemo steći.

Veliki izbori su oni koji usmjeruju naš život prema određenom cilju. Ali, mali izbori odlučuju hoćemo li stići na cilj...

Najljepši dijelovi raja ispunjeni su ljudima koji su odabrali ondje biti.

Sa svakim danom koji prođe i vaši izbori dolaze i prolaze. Oni su kao dijamanti skriveni u kutiji. Svaki od njih čeka da bude otkriven.

69 - Dragocjeno vrijeme

Bojažljivim glasom i očima ispunjenim ljubavlju dječačić pozdravi oca koji se vratio s posla.

- Tata, koliko zaradiš za jedan sat?

Prilično iznenađen, pogledavši svog dječaka blistavim pogledom, otac odgovori:

- Nemoj me sada gnjaviti. Umoran sam.

- Ali, tata, samo mi reci, molim te!? Koliko zaradiš za jedan sat? - navaljivao je dječak.

Otac je na koncu popustio odgovorivši:

- Dvadeset dolara na sat.

- OK, tata. Možeš li mi posuditi deset dolara? - upitao je dječak.

Pokazujući svoj umor i izrazitu uznemirenost, otac je viknuo:

- Znači, zato si me pitao koliko zaradim, zar ne? Idi spavaj i ne dosađuj mi više!

Već se smračilo i otac je razmišljao o onome što je rekao, osjećao se krivim. Možda je njegov sin želio nešto kupiti.

Konačno, želeći sebi olakšati misli, otac je otišao u sinovu sobu.

- Spavaš li, sine? - upita otac.

- Ne, tata. Zašto? - upita dječak drijemajući.

- Evo novac koji si tražio - reče otac.

- Hvala, tata! - obradova se sin. Stavi svoju ruku pod jastuk i izvadi nešto novca.

- Sad imam dovoljno! Imam dvadeset dolara! - reče.

Otac se zagleda u sina pokušavajući odgonetnuti što se događa.

- Tata, hoćeš li mi prodati jedan sat svoga vremena?

70 - Život je poseban

Jednog dana, moj prijatelj je otvorio jednu od ladica koja je pripadala njegovoj ženi. Izvadio je jedan zamotuljak u ružičastom papiru i rekao: "Ovo nije bilo što, ovo je nešto posebno".

Odmotao je paketić i bacio papir, a onda se duboko zagledao u biranu svilu i čipku. Ona je ovo kupila kad smo bili prvi put u New Yorku, prije otprilike osam ili devet godina. Nije to nikada upotrijebila. Čuvala je to za neku "posebnu priliku".

"Dobro... ja mislim da je sada prilika za to." Prišao je krevetu i položio rublje pored druge garderobe, koju će ona imati na sahrani. Njegova žena je umrla. Okrenuo se prema meni i rekao: "Ne čuvaj nikada ništa za neke posebne prilike, svaki dan u tvom životu je poseban".

Još uvijek se sjećam njegovih riječi... one su promijenile moj život. Više čitam, a manje čistim. Više sjedim na terasi i uživam u pejzažu, i ne smeta mi korov u vrtu i nepokošen travnjak. Provodim više vremena s porodicom, a manje na poslu. Shvatio sam da je život u suštini jedna cjelina ispunjena užicima, a ne tečaj preživljavanja. Više ništa ne čuvam. Upotrebljavam moje kristalne čaše svaki dan. Obučem moj novi sako, kad idem u supermarket, ako mi je želja. Ja ne čuvam moj najbolji parfem za posebna izlaske, ja ga upotrebljavam uvijek kad poželim. Fraze: "jednog dana" i "jednog od ovih dana" nestale su iz mog rječnika. Ako nešto vrijedi vidjeti, slušati ili raditi, onda ja to želim vidjeti, slušati ili raditi SADA. Nisam siguran u to, što bi žena mog prijatelja uradila, da je samo znala da je neće biti ovdje sutra, u što mi svi vjerujemo. Mislim da bi ona bila više u kontaktu sa svojom obitelji, svojim najbližim prijateljima. Ona bi možda nazvala svoje stare prijatelje i molila za oproštaj zbog nekih nesporazuma, i pomirila se s njima. Vjerujem da bi ona išla jesti u kineski restoran, to je njena omiljena hrana.

Upravo ove neučinjene male stvari što meni smetaju, ako bih ja znao da su mi sati izbrojani. Smeta mi što sam prestao viđati moje dobre prijatelje koje sam ja "jednog dana" htio nazvati. Smeta mi što ne pišem pisma, koje sam mislio pisati "jednog od ovih dana". Smeta mi i žalosti me što nisam rekao mojim roditeljima, braći i djeci, češće, koliko ih volim. Sada pokušavam ne zakasniti, ne držim po strani, ili čuvam nešto, što može obogatiti naš život sa smijehom ili radošću. I svaki dan kažem sebi samom, da je danas jedan poseban dan... Svaki dan, svaki sat, svaka minuta... je posebna.

71 - Tko je siromašan?

Jednog dana otac je poveo svoga sina na izlet na selo da bi vidio kako na svijetu ima mnogo siromašnih ljudi. Njihova obitelj bila je vrlo bogata i dječak je mogao imati sve što poželi. Proveli su dan i noć na farmi gdje su živjeli vrlo siromašni seljaci. Kada su se vratili, otac je upitao sina:

kako ti se svidio izlet?

Bilo je jako dobro.

A jesi li vidio kako ljudi mogu biti siromašni? – nastavio je otac.

Da!

I što si naučio? – nije odustajao otac.

Vidio sam da mi imamo jednoga psa, a oni imaju četiri. Mi imamo bazen koji se prostire do pola vrta, a oni imaju potok koji nema kraja. Mi imamo uvozne svjetiljke u vrtu, oni imaju zvijezde. Mi imamo vidik do ograde, a oni čitav horiziont.

Kada je dječak završio otac nije znao što bi rekao. Ostao je bez riječi.

- Hvala ti, oče, što si mi pokazao kako smo siromašni – dodao je dječak.

72 - Dva brata

Dva brata, jedan oženjen, drugi neoženjen, posjedovali su farmu čije je plodno tlo davalo obilnu ljetinu. Pola je žita pripadalo jednom bratu, a druga polovica drugom.

Na početku je sve bilo dobro. Potom bi se oženjeni brat noću povremeno budio od sna i mislio: „To nije pravo. Moj brat nije oženjen i dobiva polovicu uroda s farme. Sa mnom je žena i petero djece, i tako sam osiguran za svoju starost. Ali, tko će se brinuti za mog brata kad ostari? On mora mnogo više staviti na stranu za budućnost negoli što to čini sada, i stoga je on potrebniji od mene.“

S tim bi mislima ustao, prikrao bi se kući svoga brata i istresao bi vreću žita u bratovu žitnicu.

Neoženjenog brata počele su salijetati iste takve misli. Povremeno bi se budio od sna i govorio bi: „Ovo jednostavno nije pošteno. Moj brat ima ženu i petero djece, a dobio je polovicu uroda sa zemlje. Ja ne moram nikoga prehranjivati osim sebe. I je li stoga pravedno da moj brat, čije su potrebe očito veće od mojih, dobije točno toliko koliko i ja?“ Tada bi ustao iz kreveta i odnio bi punu vreću žita u žitnicu svog brata. Jedne noći obojica su ustala iz kreveta u isto vrijeme i naišli su jedan na drugoga s vrećom žita na leđima.

Mnogo godina nakon njihove smrti pročula se ta vijest. I kad su ljudi htjeli podići hram, izabrali su mjesto na kojem su se dva brata susrela, jer u mjestu nisu mogli naći svetije mjesto od toga.

Pouka:

Značajna vjerska razlika nije između onih koji Boga časte i onih koji ga ne časte,

nego između onih koji ljube i onih koji ne ljube.

73 - Suša

Prije nekoliko godina jedan grad bio je pogođen sušom koja je prilično osakatila usjeve. Kako je suša potrajala, ljudi su se počeli brinuti da neće biti u mogućnosti preživjeti financijski slom.

Gradsko vijeće se sastalo i odlučilo da zatraži obližnje indijansko pleme da izvedu ples za kišu. Pleme se složilo, plesalo, no suša je trajala i dalje. Vijeće se ponovno sastalo. Ovaj put su odlučili da zatraže "znanstvenog čudotvorca" da dođe u njihov grad i donese vodu koju trebaju. On je došao sa svojim čudotvornim strojem i raspršio milijune malih kapljica u zrak. Ljudi su pretraživali nebo kako bi pronašli i najmanji trag oblačku, no oblaka nije bilo.

Napokon, vijeće je zatražilo ljude iz grada da se okupe zajedno i mole u najvećoj gradskoj crkvi. Nakon nekoliko sati molitve svi su napustili crkvu tražeći oblake na nebu. Niti jednog oblaka nije bilo. Jedno dijete se okrenulo k svom ocu i upitalo: "Tata, jesu li ljudi zaista vjerovali da će nam Bog poslati kišu?"

"Vjerujem da jesu sine" odgovorio je otac.

"A kako to da onda nitko nije ponio kišobran?"

74 - Sportski auto

Mladi se čovjek spremao maturirati. Mjesecima se divio predivnom sportskom autu u izlogu prodavaonice, i znajući da je njegov otac dovoljno imućan da mu ga kupi, rekao mu je da je to jedino što bi htio.

Kako se dan mature približavao, čovjek je nestrpljivo čekao znakove od oca koji bi mu rekli da je kupio auto. Konačno u jutro, na dan mature otac ga je pozvao u dnevni boravak. Rekao mu je kako je ponosan što ima tako pametnog sina, i rekao mu je koliko ga voli. Predao mu je kutiju umotanu u papir za poklone.

Iznenađujuće ali donekle i razočaravajuće, mladi je čovjek otvorio kutiju i pronašao crnu Bibliju. Ljutito, povisio je glas na oca i rekao "Sa svim svojim novcem poklonio si mi ... Bibliju?!" .Izašao je iz kuće i ostavio Bibiliju za sobom.

Prošlo je mnogo godina, mladić je postao odrastao čovjek i veoma uspješan u svome poslu. Imao je predivan dom i dobru obitelj. Jednog je dana odlučio posjetiti oca. Nije ga vidio od dana mature. Prije nego se uspio organizirati za posjetu, primio je telegram u kojem mu je pisalo kako mu je otac umro, i ostavio je sav svoj imetak svome sinu. Morao je hitno doći doma i preuzeti stvari.

Kad je stigao u kuću svoga oca, prevlada ga tuga i žaljenje.

Počeo je pretraživati očeve važne papire, Među stvarima je pronašao i poklonjenu Bibiliju, neotvorenu. Sa suzama, otvorio ju je i počeo listati stranice. Dok je čitao riječi, kljućić od auta ispao je iz omotnice na kraju Bibilije.

Kljućić je sadržavao privjesak s imenom zastupnika, onim istim koji je imao sportski auto kojeg je htio. Na kljućiću je još bilo napisano datum mature i riječi "PLAĆENO U POTPUNOSTI" .

Pouka:

Koliko često propuštamo Božji blagoslov samo zato jer ne dolazi u paketu kakvog smo očekivali?

75 - Da sutra moram umrijeti

Radostan sam što sa sobom ne vučem neriješene sukobe s drugima. Ali nemam nikakva jamstva da neću upasti u bezizlaznu napetost s nekim čovjekom. Tada bi mi bilo važno u posljednji dan svoga života učiniti ono što mogu da izmiren s tim čovjekom pođem u smrt. Svakako osjećam da ne mogu objasniti sve nesporazume niti riješiti sve probleme s drugim ljudima. Vjerujem da će sam Bog uzeti te probleme u svoje ruke, da će mojom smrću objasniti nešto od onoga što je ostalo nejasno i da će poneki sukob jednostavno nestati. Ja mogu samo u svome srcu stvarati mir i sve sukobe predati Bogu u ruke. Tamo gdje mogu nešto poduzeti, to ću i učiniti. Ali neću živjeti pod prisilom da moram riješiti sve sukobe. Umiranje me oslobađa i od prisile da se moram pred svima opravdati. Ne moram svima još jednom reći da sam mislio dobro. Moja će smrt također pokazati što je na meni bilo kruto i nepomirljivo. No, ona će svu uskoću i krutost razbiti i preobraziti. Tako ću pred Boga moći staviti svoje sukobe i ljudima do kojih mi je stalo signalizirati svoju pripravnost na pomirenje i oproštenje. Ali neću sama sebe zanijekati i izgubiti samopoštovanje moleći i zaklinjući sve da prihvate moje oproštenje.

Želim umrijeti u slobodi, rasterećen i od pritisaka da sebe svima učinim razumljivim, da se pred svima moram opravdavati, svima tumačiti što sam svojim postupcima i govorenjem mislio. Ne moraju me svi shvatiti. Ne moram ostaviti neporočnu sliku. Dobro je ako ponešto ostane još hrapavo i nesavršeno. Smrt je veliki preobrazitelj. Ona će dovršiti sve što ovdje ostavljam kao neku krpariju. Složit će što je u meni bilo lomljivo, povezat će slomljeno i iz toga oblikovati sliku koja o meni postoji od vječnosti.

Tako svoga posljednjeg dana neću biti ovisan o sudu ljudi, nego ću sebe u svojoj krhkosti predati Bogu i njemu prepustiti što će učiniti od moga života. Moj poziv više mi nije važan. Bitno mi je jedino da utonem u Božju ljubav koja prašta i da ponesem sa sobom sve što me još opterećuje. Pouzdajem se u to da moje pomireno srce može u smrti probiti i ispuniti mirom i ono nepomireno u ljudima oko mene.

(Anselm Grün)

76 - 12 životnih fraza

Gabriel Garcia Marquez "Ništa se ne dešava bez razloga"

1. Volim te ne zbog toga što si ti, već zbog toga što sam ja kad sam pored tebe.

2. Ni jedna osoba ne zaslužuje tvoje suze, a ona koja ih zaslužuje neće te nikada rasplakati.

3. Samo zato što te netko ne voli onako kako bi želio, ne znači da nisi voljen cijelim njegovim bićem.

4. Pravi prijatelj je ona osoba koja te drži za ruku a dodiruje tvoje srce.

5. Najgori način da ti netko nedostaje je da sjediš pored njega/nje i znaš da ga nikada nećeš imati.

6. Nikada se ne prestaj smijati, čak ni kada si tužan. Netko će se možda zaljubiti baš u tvoj osmijeh.

7. Možeš biti samo osoba na ovom svijetu, ali za nekoga ti si cijeli svijet.

8. Nemoj provoditi vrijeme s nekim kome nije stalo provoditi ga s tobom.

9. Možda Bog želi da upoznaš mnogo pogrešnih ljudi prije nego što upoznaš pravog i na tome ćeš Mu, kad se to bude desilo, biti zahvalna.

10. Ne plači zato što se završilo. Smij se zati što se dogodilo.

11. Uvijek će biti ljudi koji će te povrijediti. Nastavi vjerovati, samo budi oprezniji.

12. Ne opiri se toliko. Najbolje stvari se dešavaju onda kada ih ne očekuješ.

77 - Mudrosti

- Sve što imam nije moje. Moje je jedino ono sto sam dao drugima, jer kada umrem, ništa od ovoga što imam neću moći ponijeti sa sobom. Jedino će za ono što sam dao drugima reći: ovo je bilo njegovo.

- Ako znamo da smo učinili zlo, a odbijamo da to priznamo, dvostruko smo krivi.

- Ako imaš mana, popravi se; ako ih nemaš, čuvaj se.

- Ako ja ne želim ono što ti želiš, ne trudi se, molim te, da mi dokažeš da je ono što ja želim pogrešno;

- Ako ne vjerujem ono što ti vjeruješ, zastani malo prije nego što počneš da me uvjeravaš;

- Ako osjećanja pokazujem jače, odnosno slabije od tebe u istim situacijama, dopusti mi da to ipak učinim onako kako meni odgovara;

- Ako nešto radim na način koji se razlikuje od načina kako ti radiš to isto, dozvoli mi da ja to radim na svoj način.

- Ne zahtijevam od tebe da me potpuno razumiješ, bar ne sada; to ću, možda, tražiti tek kad osjetim da od mene hoćeš načiniti kopiju sebe....

- Možda sam tvoj bračni drug, možda radni kolega, tvoj roditelj, ili jednostavno, prijatelj.. I dok ostvarujem svoje želje, pokazujem svoja osjećanja ili izražavam vjeru, ti otvori svoje srce i dopusti da u njega uđe i razvija se saznanje da nije sve pogrešno što je različito od tvoga. Prihvati me onakvu kakva jesam - to je prvi korak koji možeš učiniti ako hoćeš da me razumiješ...

Jednog dana, ako me ikada stvarno shvatiš, vidjeti ćeš da u tome kakva sam postoji mnogo lijepoga. I tada ćeš, nadam se, osjetiti snažnu potrebu: ne da me mijenjaš da bih bila kao ti, nego da me cijeniš, priznaš, podržiš i voliš onakvu kakva jesam....

78 - Četiri svijeće

Četiri su svijeće polagano gorjele. Bila je tišina i mogao se čuti njihov razgovor.

Prva je svijeća rekla:

“JA SAM MIR, NAŽALOST LJUDI ME NE USPIJEVAJU SAČUVATI, MISLIM DA ĆU SE UGASITI.“

I odmah se ugasila.

Druga je svijeća rekla:

„JA SAM VJERA, NAŽALOST MNOGI LJUDI IMAJU POVRŠNU VJERU, MISLIM DA ĆU SE UGASITI.“

Tek sto je to rekla, puhnuo je lagani povjetarac i ugasio je.

Treća je svijeća žalosno progovorila:

“JA SAM LJUBAV. NEMAM VIŠE SNAGE. LJUDI ZABORAVLJAJU NA MENE I KOLIKO SAM IM POTREBNA. ONI NE LJUBE NI SVOJE NAJBLIŽE.“

I bez oklijevanja se ugasila.

Odjednom je ušlo jedno dijete i ugledalo tri ugašene svijeće.

“ŠTO JE TO?” upitalo je dijete.

VI STE TREBALE SVJETLITI DO KRAJA.

I rekavši to počelo je plakati.

Tada je progovorila četvrta svijeća:

“NE BOJ SE, DOK JA GORIM MOĆI CEMO UPALITI UGAŠENE SVIJEĆE. JA SAM NADA.”

Djetetu su zablistale oči dok je sa upaljenom svijećom vračalo svijetlo ugašenim svijećama.

NEKA NIKADA NE PONESTANE NADE U NASIM SRCIMA!!!

79 - Znati i ne znati

Onaj koji ne zna i ne zna da ne zna, jeste BUDALA. Kloni ga se!

Onaj koji ne zna, a zna da ne zna, jeste UČENIK. Pouči ga!

Onaj koji zna, a ne zna da zna, jeste SLIJEP. Vodi ga!

Onaj koji zna i zna da zna, jeste UČITELJ. Slijedi ga!

80 - Desiderata

Kročite smireno kroz buku i strku i ne poželite mir koji donosi vječna tišina.

Trudite se, ali bez podčinjavanja, da budete u dobrim odnosima sa svim ljudima.

Govorite svoju istinu tiho i jasno i slušajte što vam ljudi govore, jer čak i dosadni i neuki imaju svoju priču.

Izbjegavajte glasne i agresivne osobe - one uznemiruju dušu!

Uspoređujući sebe s drugima možete postati sujetni i ogorčeni, jer uvijek će biti gorih i boljih od vas.

Uživajte u svojim dostignućima kao i u svojim planovima.

Vodite računa o svom zvanju ma kako skromno bilo, jer to je nešto stvarno što posjedujete u ovom nemirnom i promjenjivom vremenu.

Budite svoji!

Posebno ne iskazujte lažnu naklonost niti ne budite cinični u ljubavi.

Unatoč svim prijevarama i razočarenjima, ljubav uvijek niče poput trave.

Brižljivo postupajte s iskustvom koje vam donose godine i dostojanstveno im predajte mladost.

Razvijajte snagu duha da vas zaštiti od iznenadnih nedaća.

Ne budite sebe sumnjama i negativnim razmišljanjima - previše je strahova rođeno u samoći i premorenosti životom.

Ispod zdrave discipline budite nježni prema sebi.

Vi ste dijete svemira i jednako kao i stabla i zvijezde i vi imate pravo biti ovdje.

I bez obzira da li je to vama jasno ili ne, svemir se razvija točno onako kako treba.

Zato, budite u miru Božjem, ma što za vas on bio, i ma kakvi bili vaši zadaci u ovoj ludnici, sačuvajte mir u svojoj duši.

Sa svim svojim prijevarama, svojom istrošenošću i promašenim snovima - ovo je još uvijek predivan svijet.

Čuvajte sebe.

Uložite sve što imate i što jeste - i budite sretni.

Pronađeno u crkvi Sv. Pavla u Baltimoreu 1692. godine.

81 - Život na Zemlji je skup

Život na Zemlji je skup, ali zato imate svake godine besplatan put oko sunca.

Trajanje jedne minute zavisi od toga s koje ste strane zahodskih vrata.

Rođendani su korisni. Što ih više imate, dulje živite.

Sreća dolazi kroz vrata za koja ni ne znate da su ostala otvorena.

Jeste li primijetili da ljudi koji kasne imaju uvijek veseliji izraz lica od onih koji ih čekaju?

Mnogi od nas bivaju pokopani s muzikom u srcu.

Ako supermarketi svakoga dana snižavaju cijene, kako to da još ništa nije badava?

Možda ste jedina osoba na cijelom svijetu, ali isto tako možete jednoj osobi biti cio svijet.

Neke greške su tako zabavne da ih je šteta počiniti samo jednom.

Ne plačite zato što je gotovo; veselite se zato što se desilo.

Mnogo možemo naučiti od olovaka: neke su oštre, neke su lijepe, neke su tupe, neke imaju čudna imena, a sve su različitih boja... ali su sve lijepo složene u istoj kutiji.

Iskreno sretna osoba zna uživati u krajoliku i kad mora ići obilaznim putom.

Neka vam bude lijep dan!

Mudri su kazali:

"Laž, izrečena u dobroj namjeri, bolja je od istine koja sije smutnju."

82 - Zbrka među slovima u rečenici

(ili: Kako opažamo stvari oko sebe)

Perma itsraživanjima jendog engleksog Sveuičlišta, poptuno je sveejdno kjoim se resdolijedom pšiu solva u nkeoj rijčei, jeidno je btnio da pvro i psoljednje solvo bduu isparvno naipasni.

Osatatk mžoe btii skorz izmejšan, a da rijčei iapk bduu lkao čitljvie.

To se dogđaa sotga jer čvojek ne čtia sovlo po svolo, ngeo cjielu rjieč ojdednom.