2014 Roglic Drzava StecajU vremenima kada se u Hrvatskoj poslovna uspješnost mjeri šetnjom viđenim mjestima, vožnjom najskupljih modela automobila ili otvaranjem vrata svoje spavaće sobe novinarima.

Te i ispijanjem viskija na krmi svoje jahte i sličnim banalnim vanjskim efektima moći i bogatstva, imati jednu od najvećih kompanija u Hrvatskoj, a ne biti dio toga svijeta, čini se nemogućim.

A upravo tako cijeli svoj život živi Branko Roglić, vlasnik „Orbico Grupe“, koji se umjesto za „show“, odlučio samo za „business“ koji gradi i kreira danas u tvrtki s 2,8 tisuća zaposlenih u 17 zemalja svijeta i pritom je potpuno netipičan hrvatski poduzetnik u svakom pogledu. Osim izbjegavanja javnog manifestiranja pripadnosti poslovnoj eliti Hrvatske, Branko Roglić nije ni prezadužen, banke mu nemaju suvlasništvo u firmi, ne duguje radnicima, dobavljačima i partnerima, ne prijete mu blokade…

Kako je u problematičnim hrvatskim ekonomskim okolnostima biti jedan od vodećih poduzetnika. Samo slušamo o problemima, a vaša tvrtka raste, širite se?

- U svojoj karijeri sam za Njemačku firmu “Varta” radio 13 godina kao zastupnik i upoznao sam puno ozbiljnih biznismena od kojih sam učio. Nakon pada Berlinskog zida, osnovao sam s partnerom u Švicarskoj kompaniju “Orbico” i počeli smo trgovati između Bugarske, Njemačke, Slovenije, Švicarske i tadašnje Jugoslavije.

Tada smo zaradili 400 tisuća maraka i ja sam sa svojom polovinom osnovao u Sloveniji svoju tvrtku, jer sam tada najviše radio s “Iskrom“. Tako je nastao drugi “Orbico“. Radio sam distribuciju baterija i kozmetike “Ellen Betrix“. Ja kao poduzetnik nisam, dakle, nastao kupovinom socijalističkih firmi i tajkunskom privatizacijom, nego prirodnim rastom biznisa i zato sam drugačiji od okruženja.

Kako ste uspjeli u svijetu međunarodnog biznisa?

- U poslu sam imao sreće da je “Procter & Gamble“, jedna od najvećih svjetskih firmi, kupila “Elen Betrix“ u Njemačkoj koju sam ja već zastupao i tako sam automatski postao distributer “P&G-a“. Danas radim 450 milijuna eura prometa godišnje s tom tvrtkom. Osim toga, “P&G“ je najbolja biznis-škola na svijetu i sve sam svoje suradnike odgojio na njihovu znanju. Kada ste njihov partner, onda vam se otvaraju vrata, dolaze veliki partneri i vjeruju vam jer znaju da ste ozbiljni.

Hrvatsko gospodarstvo daleko je od dobrog poslovanja, kako procjenjujete vrijeme koje dolazi?

- Mene je strah da ova država kakva je danas nikada neće doći u poziciju da ima više prihoda nego rashoda, a to znači da idemo prema stečaju. Cijela država! Naše gospodarstvo ovakvo kakvo je danas jednostavno ne može financirati javnu potrošnju. Dakle, mi kao država moramo ostvariti gospodarski rast minimalno od 5 posto, a mi smo daleko od ikakvog rasta. Zato rješenje vidim samo u smanjivanju rashodovne strane.

Eto, Hrvatska je u EU i već razmišljam kako ću tvrtke u Sloveniji, Hrvatskoj i Mađarskoj integrirati da smanjim troškove. A u Hrvatskoj nitko ne razmišlja da su nama 23 županije previše, da je 500 općina previše… Administracija je prevelika i preskupa za ovoliku državu. Oni moraju koštati onoliko koliko se na njihovu području generira poreza i ako se to ovako nastavi, idemo velikom brzinom u propast.

Kako ocjenjujete poteze ministra financija Slavka Linića u sređivanju stanja?

- Linić cijedi već iscijeđeni limun i tu nema spasa. Ravnoteža između ekonomije i javne potrošnje je ključna, uz restrukturiranje državnih javnih poduzeća, koja su monopolisti, a ne stvaraju profite. To su legla za islužene političare. Evo, čujem i da je splitski gradonačelnik zaposlio 50 novih ljudi! To je jednostavno strašno. Ne vidim niti jedan potez u državi koji bi me razveselio. Linić se jako trudi, ali svi ti njegovi potezi su premalo za situaciju u kojoj se država nalazi. Ne vidim kad će država taj dug moći servisirati od prihoda države.

Je li onda rješenje Međunarodni monetarni fond od kojega svi toliko strahuju?2014 Roglic Drzava Stecaj2

- Je, to je po meni bolje rješenje. Ja već 7-8 godina govorim da trebamo dovesti MMF, jer nitko od političara nema hrabrosti povući poteze koji će im ugroziti vlast. A mi moramo imati vlast koja se neće boriti za svoje stranačke interese, nego da spasi ovu našu domovinu. U protivnom nećemo moći opstati.

Vrlo često se u smanjivanju troškova prvo poseže za smanjivanjem plaća zaposlenika. Postoji li i neki drugi put?

- Naravno da postoji, plaće su zadnje što ja kao poslodavac diram. Imate troškove mobitela, automobila… Evo, mi sada idemo na jednu kategoriju niže u automobilima za ljude koji rade na terenu. To znači da referenti, umjesto automobila od 25 tisuća eura, voze one od 15 tisuća eura. Zato nećemo smanjivati plaće. Zaposlenik će radije voziti lošije auto, a da mu ne diramo plaću, nego da se vozi u limuzini, a nema djeci za knjige. Plaće nismo dirali, to nam je zadnja crta obrane. Pravi menadžer mora sve drugo napraviti prije nego otpusti ljude i dirne im u plaću.

Često vam u komentarima poslovanja kažu da ste uspješni zato jer ne proizvodite u Hrvatskoj, nego samo distribuirate tuđe proizvode?

- Čujte, kad nešto proizvodite, onda valja najprije vidjeti jeste li konkurentni na tržištu. Ja sam procijenio da je samo turizam u Hrvatskoj na svjetskoj razini i za njega imamo sve prednosti. Uz njega, tu je drvna industrija, industrija kamena i Slavonija za poljoprivredu, brodarstvo koje je zapušteno i brodogradnja. Ja, na žalost, ni u jednoj od tih grana nisam bio jak, osim u turizmu i zato njega razvijam u sklopu tvrtke.

U turizmu imam dva hotela u Baškoj Vodi i na Hvaru, 16 vila, 31 jahtu, vinograde na Pelješcu, maslinike na Braču. Od svakog profita koji napravim u svijetu, u Dalmaciji kupim i obnovim jednu vilu i dajem ih u najam mojem poduzeću “Orvas” koje se bavi turizmom. Oni imaju 57 ljudi, dobro posluju i napreduju.

Međutim, turizam - koji je grana u kojoj se možemo nositi sa svijetom - je niskoprofitabilan, a vaši hoteli rade samo 6 mjeseci godišnje. Zašto?

- Bio bih najsretniji kada bi se moglo raditi duže, ali ne može jer je sezona prekratka. Nemoguće je poslovati cijelu godinu i svi koji rade 12 mjeseci, rade s gubitkom. Danas hotel sa pet zvjezdica poput splitskog “Marjana“ ili “Lava“ ne može poslovati pozitivno cijelu godinu, jednostavno ne može jer nema tržište.

U hotel s pet zvjezdica se ne ide na odmor, tu dolaze poslovni ljudi. A Dalmacija nije toliko poslovno jaka da bi joj hotele s pet zvjezdica cijelu godinu punili biznismeni. Čak 80 posto turističkog tržišta traži hotele sa tri i četiri zvjezdice, a samo 20 posto one sa pet zvjezdica. A za tih 20 posto se ne isplati investirati u takve hotele.

Ali, zašto kod nas ipak toliko poduzetnika ipak želi investirati samo u hotele s pet zvjezdica?

- To je njihova greška jer ne razmišljaju dugoročno o povratu uloženog. Kod nas je prava zarada na gradnji objekta, tu se troškovi nabijaju i “pere“ novac, napumpaju se investicije, a nitko ne misli kako će hotel raditi, tko će ga puniti i kada će vratiti uloženo. To nije poduzetništvo. Kod nas je vlasnik miljunaš dok mu se hotel gradi, a kada dođe prvi anuitet, vlasnika nigdje nema.

Po uvjerenju sam socijaldemokrat iako sam po habitusu kapitalist. Ali, ja se vozim u ekonomskoj klasi jer ne želim za sat vremena leta avionom dati jednu radničku plaću. Zato ja neću graditi ni kupovati hotele s pet zvjezdica, nego one s tri i četiri. Mene interesira dugoročno održiv posao, a ne moda.

Posljednjih mjeseci pažnju javnosti ste skrenuli i zbog toga što ste u Hrvatsku doveli svoje ugledne partnere iz Indonezije i Ujedinjenih Arapskih Emirata. Imaju li oni interesa za ulaganje u našu zemlju?

- Odavno sam shvatio da je Europa stara dama i da je prezasićeno tržište. Zato sam došao na ideju da pokušam plasirati hrvatske proizvode, vina prvenstveno, u Indoneziju, a neke njihove proizvode plasirati u Europu. Osnovali smo zajedničko poduzeće koje treba trgovati robom tog dijela Dalekog istoka kroz hrvatske luke u Pločama i Rijeci u 17 država Europe gdje “Orbico“ radi.

Kako je došlo do suradnje sa šeikom Tariqom Al Qassimijem?

- On ima novac od nafte i svojih poslova u Emiratima i njemu treba dugoročan posao za vrijeme kada nafte više ne bude bilo. Počeli smo distribuciju njegove kozmetike “Bocassy“ u Europu, a istovremeno mi otvaramo poduzeće kod njih i razvijat ćemo zajedničku distribucijsku firmu za Emirate, Saudijsku Arabiju i sjevernu Afriku.

Šeik je nakon Vašeg susreta izjavio novinarima da će „investirati u sve ono što mu gospodin Roglić sugerira“. Kako ste zadobili toliko njegovo povjerenje?

- Mislim da on ima dobre savjetnike, ima informacije o svemu i dobro se pripremi za sve. Očigledno je tako bilo i sa mnom, brzo smo se u poslovnom smislu razumjeli i prepoznali.

I što ćete mu savjetovati, u kojem smjeru da ulaže u Hrvatskoj?

- Najprije ćemo distribuirati njegove kozmetičke proizvode kroz naše distribucijske kanale. Potom ćemo pokušati razviti razmjenu turista, a onda i ulaganje u hotele i nautički turizam.

 Možda u projekt Brijuni rivijera koji je sada aktualan?

- A ne, nikako, to nije moje područje djelovanja, ja se držim Dalmacije. Mislim da ću mu uskoro sugerirati da ovdje kupi jedan hotel, čim ga nađem, ne veliki, ja volim hotele do 50 soba, jer takvi mogu biti profitabilni. Najvažnije je da to što kupim mora vraćati kredit od kojega je kupljeno. Rast turizma ima svoj tempo, a u Hrvatskoj se gradi brže od toga.

Da su Brijuni vaši, što biste napravili s njima?

- Da sam vlasnik Brijuna, malo bih i sam mislio, a konzultirao bih i stručnjake iz turističkog sektora s Azurne obale ili Ventimigle u Italiji. Ne bih plaćao konzultantskoj tvrtki milijun eura za savjet, to nikako, to je teorija, a ovo je konkretan posao. Tamo bih nekoj uglednoj svjetskoj hotelskoj kući dao koncesiju na 50 godina i neka naprave ono što već u svijetu uspješno rade.

Kojim putem biste razvijali hrvatski turizam?

- Najprije bih uredio i stavio u funkciju sve što imamo i to na svjetskom nivou, a onda ćemo vidjeti što nam uz to fali i tome se posvetiti i to razvijati. Dok Kupari, Baško Polje, Duilovo i puno sličnih zapuštenih objekata ne budu obnovljeni, ne treba graditi novo. Da mi netko dade koncesiju na 50 godina, sutra bih uredio Baško Polje u vrhunski turistički prostor.

A kako će investitori doći kad se porezni uvjeti za turizam stalno mijenjaju?

- Linić je kazao da su krivi hrvatski poduzetnici za stanje u državi. A onda sam ja na jednom sastanku u Vladi rekao „Ako su vam hrvatski poduzetnici slabi, zašto vam ne dolaze stranci?“ Svaki poduzetnik zna računati, koliko košta rad, koliki je porez i vidjeti će da u Hrvatskoj gubi novce i pobjeći će.

Grčka, Italija, Španjolska u turizmu spuštaju cijene, Turska raste, sjeverna Afrika je jeftina, a mi o tome ne razmišljamo jer naši političari uopće ne smatraju da je gospodarstvo bitan element države. Zato se investitori mogu privući samo smanjenjem poreza i olakšicama u poslovanju, kao što to danas radi Crna Gora. A da bi to mogli, mora se reducirati administracija i javni trošak. S ovakvim troškovima države idemo u propast.

U čemu uživate, što vas veseli, imate li uopće slobodnog vremena?

- Uživam na svome brodu od osam metara loviti ribu, nikada nisam sjeo na neku od svojih jahtu. Ne zanima me to, nikada me nije privlačilo. Nikada ne bih mogao sebe zamisliti da uplovim u hvarsku luku i sjedim na krmi jahte s viskijem u ruci. To mi je nezamislivo.

Ali, loviti arbune s tunjom u ruci satima, e to mi je uživanje. Znate, zadnji put smo 15 kila ulovili! Veseli me igrati balote u Župi, kupiti neku lijepu umjetninu i pratiti kako moji sinovi stasavaju da uskoro preuzmu vođenje obiteljskog posla. A ja da objesim kopačke o klin.

Slobodna Dalmacija
Ružica Mikačić
11.siječnja 2014.

 

Gdje smo?

Upoznajte gdje je Župa Biokovska na karti, te otiđite na virtualnu šetnju kroz njene putove.

Karta...

Virtualna šetnja...

Vremenska prognoza
vremenskaprognoza

Pratite vremenske uvjete na području Župe i okolice.

Vremenska prognoza...

O nama
onama

Kontaktirajte nas, pitajte što vas zanima. 

O nama...