Sveti Josip

Blagdan, 19. ožujka

Sama Riječ Josip hebrejskog je podrijetla i znači “neka Bog pridoda”. Te je riječi naime izgovorila u Bibliji Rahela, ljubljena žena praoca Jakova, rodivši sina nakon duge neplodnosti, sina poznatog nam kao Josip Egipatski.

A o sv. Josipu, zaručniku Marijinu, izrečeno je i napisano vjerojatno puno više riječi nego li ih je on sam za svoga života izgovorio. I njega je Bog pridodao zemaljskoj povijesti svoga Sina, povijesti našega spasenja.

Kada se govori o sv. Josipu nerijetko se počinje od naravi njegovog odnosa prema Isusu i Mariji, odnosno od njegova očinstva: je li Josipovo očinstvo samo “takozvano” ili stvarno.

Papa Ivan XXIII. u buli “Redemptoris custos” govori o pravom i stvarnom Josipovom očinstvu, ali to očinstvo ne izvodi po biološkom začeću nego po prihvaćanju.

U evanđeljima je Isus 4 puta nazvan Sinom Josipovim - Josip je bio zakonski Isusov Otac. Po Josipu je izvjesna “Davidnost” Isusova. Josip je dakle Otac i po mišljenju svojih suvremenika, ali on je i u evanđeljima Otac po Duhu Svetom, to jest pozivom Božjim da bude Otac Isusu.

Razmatra se i pitanje dobi Josipove… Razlog da ga se slika kao starca jest, kako se tumači, da se učini što vjerojatnijim njegov djevičanski život s Marijom… Iz istoga razloga neke predaje kršćanskog Istoka navode da je on s Marijom bio i u izvjesnom srodstvu.

Zovu ga šutljivim svecem, jer evanđelja ne prenose niti jednu jedinu riječ koju bi on izgovorio. A ipak važna je i vrlo odgovorna njegova uloga koju mu je Bog povjerio u djelu spašavanja čovjeka, u događanju zemaljskog života njegovoga Sina. Zato se za sv. Josipa može reći da je zasigurno upoznao vrednotu šutnje i da nije bio čovjek velikih riječi, čovjek govora, nego čovjek djela, čovjek rada. Upravo zato Crkva ima i poseban spomendan sv. Josipa Radnika, 1. svibnja. Takav Josip uzor je i poticaj i nama ovdje i danas da i sami naučimo cijeniti šutnju i da ne budemo tek ljudi govora, ljudi jeftinih riječi, nego da budemo i ljudi djela, ljudi rada.

Evo dakle još jednom tih Josipovih ostvarenih i naših zasad uglavnom više željenih nego li ostvarenih svojstava: predani rad u šutnji i skromnosti te komunikacija s Bogom i vršenje volje Božje. Time smo uz šutljivu učinkovitost već naveli i drugo svojstvo koje u evanđelju zapažamo o sv. Josipu: njegovo komuniciranje s nebom. Bog, preko anđela priopćava Josipu svoju volju i Josip tada spremno mijenja svoje vlastite ljudske planove o sebi, o Mariji i Isusu i ne oklijevajući usklađuje svoja htijenja i zamisli s voljom Božjom. No on to ne čini iz neke ropske poslušnosti prema Bogu nego zato jer ima povjerenja u Boga, jer je svjestan da Bog zna što je za njih i za sve najbolje. Ne otkriva li Josip - Josip koji komunicira s nebom i Josip koji svoje planove prilagođuje Božjem htijenju – još nešto što je i nama danas toliko potrebno, naime: osobno iskustvo komuniciranja s Bogom i prilagođavanje vlastitih prohtjeva htijenju Božjemu? Žedni smo danas osobnog iskustva Boga koji govori i kojemu se može govoriti, Boga prema čijem čovjekoljubivom htijenju možemo sretno oblikovati svoj život tako da bude uspio i da ima sretan ishod.

Sv. Josip nam, nadalje, predstavlja izvrstan uzor brige i ljubavi prema Isusu. Da nam je Bog doista Otac od kojeg potječemo, koji se brine za nas i ljubi nas, nije teško dokučiti ni pomoću naravnog razmišljanja ni iz Objave. Bog, naš vječni Otac, brine se za nas i ljubi nas najviše upravo po svome Sinu Isusu. Po Sinovoj brizi i ljubavi mi zapravo i imamo spasenje.

Isus Krist brinuo se za nas i ljubio nas je, a logika reciprociteta, uzvraćanja ili uzajamnosti stavlja pred svakoga od nas upit: brinemo li se i mi za Isusa i ljubimo li ga? Sv. Josip – za kojega znamo da se s puno mara i ljubavi brinuo za Isusa dok je Isus bio dijete i volio ga, da ga je pred herodijanskom opasnošću sklonio u Egipat, da je skrbio za njega kao dječačića, da ga je npr. tražio po Jeruzalemu – vjerujem da nam taj i takav Josip može biti uzor naše vlastite brige o Isusu, odnosno našega vođenja računa o Njemu i naše ljubavi prema Njemu.

Sv. Terezija Avilska, iskusila je da je sv. Josip uslišao svaku njezinu molitvu. Ona kaže doslovno: “Ako i imaš mnoge svece za Zagovornike, ipak štuj kao sasvim posebno svetoga Josipa kao svoga Zagovornika jer on postiže puno kod Boga. Drugim je svecima Gospodin čini se dao milost da mognu pomoći u nekoj određenoj stvari, ali ovoga divnoga sveca iskusila sam kao pomoćnika u nevolji na svim područjima. Ne sjećam se da sam ga dosad za nešto molila, što mi on ne bi udijelio.” I na jednom drugom mjestu Terezija veli: “Moje je veliko životno iskustvo, da mi je sv. Josip izmolio od Boga velike milosti.

Upravo to me potiče da cijeli svijet pozovem na štovanje sv. Josipa. Nisam nikoga poznavala koji je sv. Josipa uzalud molio i u njegov se zagovor uzalud utjecao.”

Spomenimo također da je sv. Josip zaštitnik Crkve, da je zaštitnik našega hrvatskoga naroda, da je zaštitnik obitelji, da je zaštitnik umirućih, da je zaštitnik mjeseca ožujka.