Korizma

Traje 40 dana pred Uskrs

Ovako govori Gospodin Bog, Svetac Izraelov:

Mir i obraćenje-spas vam je, u smirenu uzdanju snaga je vaša. Stoga Gospodin čeka čas da vam se smiluje, i stog gleda da vam milost iskaže, jer Gospodin je Bog pravedan-blago svima koji njega čekaju. (Iz 30,15.18).

Isus i Samarijanka, Hrvojev misal, 1404.g.

Korizma je liturgijsko vrijeme u kojemu Crkva, svake godine na obnovljeni način, poziva vjernike da se u vremenu od četrdeset dana, postom, pokorom, molitvom i djelima ljubavi, obnavljaju u vjeri i da se suživljavaju s Kristom koji je bio mučen, raspet i koji je slavno uskrsnuo kao pobjednik nad zlom i smrti. Korizma započinje Pepelnicom ili Čistom srijedom.

Naš život gori, dogorijeva. Što da radimo prije negoli izgori? Što biste rekli čovjeku koji je ostao u krevetu, premda ga plameni maltene već ližu, te ne bi htio da bježi, da se spasi? Govorite da takav slučaj nije moguć. Što? Nije moguć? Zar se ovo ne događa svaki dan? Život se naš bez prestanka pretvara u prah i pepeo.

Ustani ti koji spavaš i spasi dušu svoju! Zar ćete čekati da vas smrću tijela stigne i smrt duše? Sveti Ivan govori u Otkrivenju - Čuo sam glas s neba koji mi govoraše: blaženi koji umiru u Gospodinu! Mi smo ti koji umiremo, blago nama ako preostali dio u Gospodinu umiremo.

Korizma je vrijeme za popravak

U tjednu kad započinje korizma, vrijeme je u kojemu nas Crkva poziva da stavimo na kušnju našu slobodu. Korizma je vrijeme u kojemu pokušavamo ponovno zadobiti nadzor nad svojim životima, a posebno u onim područjima koja nanose ozbiljnu štetu u našim međuljudskim odnosima. Svatko od nas nosi poneku lošu naviku, grijeh protiv kojega ne pronalazi snage kako bi ga nadvladao.

Kada je sv. Franjo jednoga dana prolazio pokraj crkve Sv. Damjana, u duhu je potaknut da u nju uđe i da se pomoli. Unišavši u crkvu, počeo je gorljivo moliti pred likom Raspetoga koji mu je ljubazno i dobrostivo s križa progovorio: "Ne vidiš li, Franjo, da mi se ruši kuća? Zato pođi i popravi je!" Franjo je dršćući zbunjeno odgovorio: "Drage volje ću to učiniti, Gospodine." Shvatio je, naime, da mu je to rečeno o onoj crkvi koja je zbog velike starosti prijetila da će se srušiti. Spomenute su ga riječi ispunile tolikom radošću i obuzele svjetlom da je u svom srcu osjetio kako je ono zaista bio raspeti Krist koji mu je progovorio s križa. (Legenda Trojice drugova)

Sv. Franjo je odlučio popraviti crkvu, kako mu je Gospodin i naložio. Još prije tog trenutka, Franjo je odbacio sve zlo što je imao, odbacio je i materijalno imanje, čak i ono osnovno, odjeću i hranu, te se u potpunosti posvetio Bogu u savezu sa siromaštvom. Franjo se nije bojao mijenjati sebe i okolinu, nije se bojao odricanja kako bi rastao u slobodi koju mu je Bog podario. Nadalje, popravljao je crkve, a svojim djelovanjem, propovijedanjem i ljubavlju, popravio je i Kristovu Crkvu. Franjo je svojim primjerom pokazao kršćanima kako treba nasljedovati Krista. Mnoga je srca obratio, mnoge živote osvjetlao.

Svaki put kad se nađemo pred korizmom imamo savršenu priliku da se počnemo mijenjati, da se odreknemo loših navika, da zatražimo snagu za nadvladavanje vlastitih grijeha i križeva?

To je vrijeme u kojem se od svakoga od nas traži osobni, ali i društveni popravak. Često su ljudi oko nas kao urušene crkve koje čekaju na pomoć izvana, na dašak naše ljubavi. Neka nam svima sv. Franjo bude primjer. I sami možemo popraviti okolinu u kojoj jesmo, dati Crkvi novu snagu, napuniti ju ljubavlju kojom nas i Franjin život inspirira.

Korizma je vrijeme za popravak! Popravljajte sebe, slomljena i tužna srca svojih bližnjih, molite za svoje neprijatelje, molite za potrebite. No još većim žarom djelujte, unesite svoje srce u svaku karitativnu akciju koja vam se pruži. U svakoj potrebitoj osobi, žedni Krist sa križa vapi za našom ljubavlju. Neka i ova korizma bude siguran znak veće ljubavi te slobode od materijalnih i tjelesnih potreba.