mdonadini.hrvati-amac.com
Mira Donadini
"bogatstvo siromašnih", 16. listopada 2005
Kao istom završeni, najbolji, mladi inženjer brodogradnje, premda iz siromašne obitelji, u Župi Biokovskoj, odbio si primamljive ponude iz tuđine i javio se za obranu hrvatske grude, prošao sva bojišta, na posebnim zadatcima.
Kao nerazdvojni Antin prijatelj, prihvatio si biti Jakovljev krsni kum koji danas ima dvanaest godina. Za tu si prigodu imao na raspolaganju svega nekoliko sati. Došao si u Split. Bio si na sv. misi i krštenju, ali si morao brzo otići.
Rekao si mi, da je biti krsni kum velika obveza i da ćeš brinuti o Jakovu, svomu kumu. Muškarci su još odvojeno razgovarali, o političkom stanju, a mi smo ga pitale, kada će se vratiti.
Nasmijao se i rekao: - Vidimo se uskoro!
Jedno smo jutro dobili vijest, da je naš Mario, poginuo od neprijateljske ruke, u Donjem Vakufu, kada je dotrčao, pomoći i spasiti pogođenoga suborca. Ostali su oba mrtvi. Župa Biokovska i Luetići su proplakali, roditelji i braća zanijemili.
Kada je Jakov pitao tko je njegov krsni kum, kako se zove, gdje je, zašto ga nikada nije vidio, tata Ante mu je ispričao priču o ljubavi koju čovjek nosi prema Domovini, da je ta ljubav dala snage svima njima da se bore za Hrvatsku i da su mnogi za njezinu slobodu poginuli.
- Takav je, Jakove, bio i Tvoj krsni kum: Mario Luetić. Ti znaš, da svaki put kad iz Zagreba idemo u Split, jedan dan odlazimo u Župu Biokovsku, poljubiti mu roditelje i zapaliti svijeću na grob Tvoga kuma, našega časnika Hrvatske vojske, kojemu je domovina bila prva velika ljubav.